Pentagon NATO-u reže bombardere i podmornice

Broj bombardera prepolovljen je. Podmornice su izbrisane iz plana. Borbeni zrakoplovi smanjeni su za trećinu. Na zatvorenom sastanku u Bruxellesu krajem svibnja Pentagon je saveznicima u NATO-u priopćio da će snažno smanjiti zračne i pomorske snage koje je SAD obećao za europske krizne scenarije, i to baš one sustave na kojima počivaju obrambeni planovi Saveza. Europske države moraju početkom lipnja na konferenciji za popunu snaga, na kojoj članice formalno prijavljuju konkretne postrojbe za potrebe planova, predložiti kako će zatvoriti rupe. Politički rok je summit NATO-a u Ankari 7. i 8. srpnja (Reuters/Der Spiegel, The Deep Dive).

Rezovi ne ciljaju broj vojnika, nego takozvane potporne sposobnosti: zrakoplove za dopunu gorivom u zraku, zrakoplove za elektroničko ratovanje, izvidničke bespilotne letjelice i napadne podmornice. Bez njih europske borbene snage u stvarnom ratu ne mogu djelovati kao zaokružen sustav.

Sustavi bez kojih ostalo ne radi

NATO-ov model snaga, dogovoren na summitu u Madridu 2022., unaprijed raspoređuje 800.000 vojnika u tri razine pripravnosti i veže ih uz konkretne regionalne obrambene planove. Ti planovi, izrađeni za summit u Vilniusu 2023., pokrivaju Baltik, Atlantik i Sredozemlje. Pisani su uz pretpostavku da će američke potporne sposobnosti biti dostupne (NATO).

Europske borbene snage o njima ovise na vrlo praktičnoj razini. Borbenim zrakoplovima trebaju tankeri da bi preletjeli Baltik, zrakoplovi trebaju elektroničko ratovanje kako bi preživjeli rusku protuzračnu obranu, a pomorske skupine oslanjaju se na napadne podmornice za zaštitu ispod površine mora. Upravo se te kategorije sada povlače.

Pentagon je brifing političkim direktorima članica NATO-a dostavio preko višeg savjetnika američkog ministra obrane Petea Hegsetha. Glasnogovornica NATO-a priznala je da u planiranju snaga postoji „pretjerano oslanjanje na SAD” te sugerirala da bi se vojne odgovornosti mogle „preustrojiti” (TRT World/Reuters).

Aritmetika nemoći

Europa raspolaže s približno 60 zrakoplova za dopunu gorivom u zraku. SAD ih ima 610, dakle deset puta više (Aerospace Global News). Europa nema nijedan strateški bombarder. Najbliža zamjena je francuski Rafale s projektilima dometa 500 kilometara; B-52 može pogoditi cilj s udaljenosti od 8.000 milja i ostati iznad bojišta dvadeset sati (ISS Europa).

Najopasnija praznina mogla bi biti u potiskivanju neprijateljske protuzračne obrane, odnosno u sposobnosti uništavanja ruskih protuzračnih sustava kako bi saveznički zrakoplovi uopće mogli djelovati. Belgijski obrambeni istraživač rekao je za Defence News da su europske zračne snage to područje „jednostavno napustile” i da ga sada moraju graditi iz početka. Trojica od šesnaest anketiranih analitičara procijenila su da bi obnova mogla trajati više od desetljeća (Defence News).

Studija Instituta Kiel iz svibnja 2026. procijenila je ukupnu cijenu europske strateške autonomije na oko 500 milijardi eura u deset godina, odnosno oko 50 milijardi eura godišnje ili 0,25 posto europskog BDP-a (Kiel/Defence News). Glavno ograničenje pritom nije novac, nego proizvodni kapacitet. Airbus razmatra povećanje proizvodnje tankera, ali ga nije potvrdio. NATO-ova zamjena za zastarjelu flotu zrakoplova s radarskim sustavima još nema potpisan ugovor. Prvi europski projektil dugog dometa stiže najranije 2029.

Dvije računice, jedan Savez

SACEUR, vrhovni vojni zapovjednik NATO-a, general Alexus Grynkewich rekao je načelnicima glavnih stožera saveznica 19. svibnja da američko smanjenje „ne utječe na provedivost naših regionalnih planova” (NATO). Njegovo se umirivanje odnosilo na ranije najavljeno smanjenje broja vojnika, ne na rezove potpornih sposobnosti koji su otkriveni nekoliko dana poslije. I njegova je ograda bila znakovita: SAD će se ograničiti na pružanje „samo onih ključnih sposobnosti koje saveznici još ne mogu osigurati”. Upravo se te sposobnosti sada povlače.

Time se produbljuje starija ovisnost. Europske saveznice kupovale su američke sustave naoružanja, od F-35 i baterija Patriot do lansera HIMARS, rekordnom brzinom. Američka strana prodaja vojne opreme zahvatila je 50,7 posto europskih proračuna za opremanje u razdoblju od 2022. do 2024., u odnosu na 27,8 posto tri godine ranije (Bruegel). Te su kupnje dijelom bile političko osiguranje: kupnjom američke opreme Europa je pokušavala zadržati američku uključenost. Washington sada povlači operativne obveze koje su trebale nadopuniti tu opremu, dok je Europa o američkim sustavima ovisnija nego prije. ECFR upozorava da je ruska obavještajna slika NATO-a kao „krhkog i podijeljenog” upravo okolnost koja najlakše vodi prema pogrešnoj procjeni (ECFR).

Što Ankara ne može riješiti

Summit može potvrditi ciljeve izdvajanja i obećanja o novim sposobnostima. Ne može proizvesti tankere, obučiti posade za elektroničko ratovanje ni lansirati satelite. Formalne američke obveze bit će iznesene na lipanjskoj konferenciji za popunu snaga; do tada točne brojke ostaju tajne. Nijedan saveznički dužnosnik nije javno rekao ostaju li obrambeni planovi iz Vilniusa provedivi prema izmijenjenom modelu snaga. To se pitanje na konferencijama za novinare dosad sustavno zaobilazilo. Razmak između onoga što će čelnici obećati u Ankari i onoga što europske tvornice mogu isporučiti proteže se duboko u 2030-e.