SAD razmatra rezove zračne potpore NATO-u

Istočni štit NATO-a ima slabije vidljiv sloj: borbene zrakoplove, leteće cisterne, izviđačke letjelice i pomorska sredstva koja Washington i dalje može premjestiti drugamo. Europski mediji sada upozoravaju na moguća smanjenja toga paketa potpore. Broj vojnika pokazuje samo ono što se vidi na prvi pogled; NATO-ovi ratni planovi ovise i o američkoj opremi koju Europa ne može brzo nadomjestiti.

Ta se oprema nalazi u politički osjetljivoj zoni. NATO je može ugraditi u svoje planove, ali Sjedinjene Države odlučuju hoće li je staviti na raspolaganje. Washington pritom ima razuman argument da Europa mora preuzeti veći dio tereta, osobito dok Europska unija pokušava ubrzati zajedničku obrambenu nabavu kroz financijski instrument SAFE, odnosno zajmovni program za kupnju vojne opreme. Vojni manjak, međutim, postoji već sada. Europi nedostaje dovoljno zrakoplova koji borbene letjelice održavaju u zraku, senzora koji zapovjednicima pokazuju što se kreće i pomorskih sredstava za nadzor spornih voda.

Krizni paket važniji je od fotografije baze

Zasad je riječ o medijskim izvješćima, ne o javno objavljenim američkim ili NATO-ovim zapovijedima. Ona su važna zato što se odnose na rijetku opremu. Borbeni zrakoplovi su vidljivi. Leteće cisterne i izviđački zrakoplovi tiha su infrastruktura koja razmještaj pretvara u održivu operaciju.

Prisutnost američkih vojnika u nekoj zemlji ne jamči snažan krizni paket. Poljska dobro pokazuje tu napetost: baze imaju političku i odvraćajuću vrijednost, ali same po sebi ne osiguravaju dopunu gorivom u zraku, obavještajne podatke, nadzor i izviđanje. Taj skup sposobnosti zapovjednicima govori što se događa prije nego što odluče kako odgovoriti.

Baltičke države taj bi manjak osjetile brzo. NATO Baltic Air Policing opisuje kao mirnodopsku rotaciju jer Estonija, Latvija i Litva nemaju stalne flote borbenih zrakoplova. U krizi bi toj misiji trebalo više borbenih letjelica, goriva u zraku, povezanih sustava protuzračne obrane, pomorskog nadzora i pouzdanog zapovijedanja. Ako se američka potpora smanji, prijelaz s ophodnje na obranu postaje teži.

Europa gradi kapacitete, ali presporo

Europa je ipak napredovala. Multinacionalna flota letećih cisterni dosegnula je deset zrakoplova 2024. godine. NATO-ovi zrakoplovi AWACS, letjelice s radarom i zapovjednim timovima, saveznicima daju zajedničku sliku zračnog prostora. Francuska je u strateškoj reviziji iz 2022. tu ovisnost izrazila politički, tražeći veći europski prostor za djelovanje.

Problem je brzina. Bruegelova procjena europskih obrambenih potreba pokazuje koliko se kontinent još oslanja na američku potporu visoke razine. Francuska može razmjestiti ozbiljne snage i ima nuklearno odvraćanje. Ne može, međutim, nadomjestiti američki opseg letećih cisterni, dalekometnih senzora, pomorskih ophodnih zrakoplova, nosača zrakoplova i podmornica.

Njemačka nosi drugi dio štita. Njezin Operationsplan Deutschland bavi se cestama, željeznicom, lukama, gorivom, dozvolama i prihvatnim područjima kroz koja bi se savezničke snage kretale preko njemačkog teritorija. To je važno jer je Njemačka koridor za pojačanja prema istoku. No brži koridor ne uklanja ranjivost ako snage koje njime stižu imaju manje nadzora i kraću izdržljivost.

Crno more pokazuje isti problem u oštrijem obliku. Rumunjska izvješća nakon incidenata s dronovima usredotočila su se na radare za male visine, zračne ophodnje, protudronske senzore i rano upozoravanje, dok su Curs de Guvernare i Digi24 pratili zahtjeve Bukurešta za većom savezničkom pomoći. Neposredna cijena slabijeg nadzora jest gubitak vremena za upozorenje i teže utvrđivanje odgovornosti. To je presudno kada dron koji prijeđe granicu istodobno postane vojni problem i politički spor.

Finska dodatno naglašava taj zaključak jer polazi s jače pozicije. Ima ozbiljno ratno zrakoplovstvo, ali sjeverna geografija i dalje daje prednost letećim cisternama, dalekometnim radarima, pomorskim ophodnjama i zajedničkim sustavima upozoravanja. Ako Finska vidi manjak, baltičke države suočene su s njegovom težom verzijom.

Prozor se sužava

Prva je nepoznanica činjenična. Washington i NATO nisu javno potvrdili puni popis mogućih smanjenja, pa medijska izvješća ne treba tretirati kao konačne odluke. Koristan test bit će pitanje dobivaju li saveznici zamjenske obveze: više europskih letećih cisterni, više izviđačkih zrakoplova, više pomorskih ophodnji, čvršće veze protuzračne obrane i jasnije pretpostavke o tome što će SAD staviti na raspolaganje u krizi.

Dublji je problem vrijeme. Obećanja o većoj potrošnji i europski alati za nabavu mogu promijeniti strukturu europskih snaga tijekom godina, ali ne u početnoj fazi krize. Istočni štit NATO-a mogao bi najprije oslabjeti upravo u potpornom sloju koji omogućuje da se prednja crta održi. Vojnici u bazama i dalje će biti vidljivi. Zrakoplovi kojih nema mogli bi biti važniji.