SAD razmatra nuklearno oružje za Poljsku

Karta američkog nuklearnog oružja u Europi desetljećima se nije bitno mijenjala. Ta stabilnost sada popušta. Defense News objavio je 2. lipnja da Washington u povjerljivim razgovorima razmatra raspoređivanje zrakoplova sposobnih za nošenje nuklearnog oružja u Poljskoj i baltičkim državama, izvan kruga šest zemalja koje već ugošćuju američko nuklearno oružje u sklopu NATO-ova sustava nuklearnog dijeljenja. Poljski ministar obrane potvrdio je razgovore. Litavski ministar obrane Robertas Kaunas priznao je da je i njegova zemlja uključena, ali je odbio iznositi pojedinosti pozivajući se na tajnost podataka.

Washington istodobno smanjuje konvencionalnu vojnu prisutnost u Europi. Trump je u svibnju najavio povlačenje 5.000 američkih vojnika iz Njemačke, dok se sada nudi širenje američkog nuklearnog otiska. Nuklearni kišobran sve se otvorenije postavlja kao zamjena za vojnike na terenu.

Dva kišobrana, ista karta

Francuska nad istim prostorom gradi usporednu nuklearnu arhitekturu. Macronova „dissuasion avancée”, odnosno istureno odvraćanje, sada uključuje devet europskih partnera, među njima Poljsku, Njemačku i tri nordijske zemlje. Francuska bi na savezničke baze privremeno raspoređivala borbene zrakoplove Rafale sposobne za nošenje nuklearnog oružja.

Ta dva sustava ne prolaze kroz iste kanale. Američko nuklearno dijeljenje djeluje unutar NATO-ove Skupine za nuklearno planiranje, tijela u kojem sve članice osim Francuske usklađuju nuklearno držanje Saveza. Francuska, koja u toj skupini ne sudjeluje od 1966. kako bi sačuvala stratešku neovisnost, radi kroz bilateralne dogovore izvan NATO-a. Pariz zasad šuti o američkom širenju: kritika Washingtona udaljila bi ga od Varšave, najvažnijeg partnera u francuskom modelu isturenog odvraćanja.

Obje strane tvrde da se njihovi napori nadopunjuju, ali mehanika je bitno drukčija. U američkom sustavu piloti zemlje domaćina isporučuju američko oružje, a njihove vlade sudjeluju u planiranju. U francuskom modelu odluka o uporabi ostaje isključivo u rukama francuskog predsjednika. Partneri dobivaju vježbe i konzultacije. Oružje i ovlast za njegovu uporabu ostaju francuski.

Ustavni zidovi, tihi parlamenti

Širenje nailazi na pravne zapreke koje su zasad gotovo bez javnog nadzora. Litavski ustav izričito zabranjuje oružje za masovno uništenje na državnom teritoriju. Kada je parlament pokušao dopustiti uplovljavanje brodova s nuklearnim oružjem u luku Klaipėda, predsjednik Gitanas Nausėda uložio je veto, a Seimas, litavski parlament, potvrdio ga je s 95 glasova prema 4. Za promjenu ustava potrebna je dvotrećinska većina kakvu sadašnja koalicija ne može osigurati.

Poljska ima drukčiji problem: dvije izvršne vlasti. Predsjednik Nawrocki održava izravan kanal prema Trumpu, odvojen od ministarstva obrane, a nedavno je blokirao ratifikaciju obrambenog sporazuma s Britanijom koji je dogovorila Tuskova vlada, tvrdeći da nije bio konzultiran. Washington tako zapravo pregovara s dva poljska centra moći istodobno.

U Estoniji je Riigikogu, estonski parlament, raspravljao o sigurnosti nuklearne energije, ali politiku nuklearnog oružja nije otvorio. Ne postoje ni ankete o tome kako javnost gleda na mogućnost ugošćivanja nuklearnog oružja. Njemačka, koja već drži američke bombe u zračnoj bazi Büchel, nikada o tom aranžmanu nije glasala u Bundestagu. Na kontinentu se jedino Finska izdvaja zahtjevom da svaka promjena nuklearnog držanja prođe zakonodavni postupak.

Prvo signal, oprema poslije

Najave imaju političku težinu, ali operativna stvarnost kasni za njima. Specijalizirana skladišta potrebna u bazama domaćinima grade se, certificiraju i povezuju sa zrakoplovima za isporuku godinama. Poljska je u svibnju primila prva tri F-35, no osposobljavanje pilota za nuklearne misije zaseban je proces koji također traje više godina.

Prije nego što se išta fizički premjesti, NATO mora odlučiti što će javno reći. Summit Saveza u Ankari 7. i 8. srpnja pokazat će hoće li se formalno otvoriti vrata nuklearnom širenju prema istoku ili će ta mogućnost ostati prije svega politički signal.

To bi se širenje odvijalo u praznom prostoru kontrole naoružanja. Novi START, posljednji američko-ruski sporazum o nuklearnom naoružanju, istekao je 5. veljače. Prvi put od 1972. ne postoji sporazum koji ograničava arsenale dviju strana, niti inspekcije koje provjeravaju pridržavanje pravila. Rusija je vlastitu nuklearnu doktrinu proširila na Bjelorusiju i ondje gradi skladišni objekt, što bi bilo prvo rusko raspoređivanje nuklearnog oružja izvan ruskih granica od raspada Sovjetskog Saveza.

Najvažniji europski sigurnosni pomak u jednoj generaciji napreduje kroz povjerljive kanale i izvršne dogovore. Pitanje koje nijedna prijestolnica zasad ne želi postaviti glasi: tko je odlučio da ljudi koji će živjeti pokraj tog budućeg oružja o tome ne trebaju glasati?