VW prazni četiri njemačke tvornice

Volkswagenova uprava podržala je plan prema kojem bi proizvodnja vozila u četiri njemačke tvornice prestala između 2031. i 2034. godine. Emden i Zwickau ostali bi bez proizvodnje do 2031., Hannover do 2032., a Audijev Neckarsulm do 2034. godine (Handelsblatt, Focus). Nadzorni odbor trebao bi 3. i 4. rujna raspravljati o prijedlogu. Volkswagen nije potvrdio sadržaj dokumenata koji su procurili u javnost, nego je poručio da se internim materijalima bave „nadležna tijela” (SWR, Krone).

Prestanak proizvodnje, međutim, nije isto što i zatvaranje tvornice. Upravo je u toj razlici smješten politički i pravni sukob koji sada slijedi.

Rupa u dodjeli modela

Svaka od tih tvornica danas proizvodi vozilo u višegodišnjem ciklusu. Kada životni vijek tog modela završi, pogonu treba nasljednik kako bi proizvodne trake nastavile raditi. Volkswagenov plan, prema navodima Handelsblatta, funkcionira tako da se ti nasljednici šalju drugdje: zamjena za ID.4 u Škodinu češku tvornicu u Mladoj Boleslavi, zamjena za Q4 e-tron u Bratislavu, program gospodarskog kombija u Poznań, a nasljednik A8 u Leipzig (Handelsblatt). Nijedna se tvornica formalno ne zatvara. Knjiga narudžbi jednostavno se gasi.

To upravi daje veći manevarski prostor prije nego što radnici i vlada Donje Saske mogu blokirati odluku. Prema posebnom Volkswagenovu upravljačkom statutu, njemački zakon traži da nadzorni odbor dvotrećinskom većinom odobri „uspostavu ili premještanje proizvodnih pogona” (VW-Gesetz §4). Slaba točka tog sustava jest dodjela modela. Uprava može tvrditi da odluka o tome gdje će se proizvoditi sljedeći automobil nije isto što i zatvaranje stare tvornice (NWZ). Hoće li takvo tumačenje prihvatiti nadzorni odbor i sudovi, još nije riješeno.

Zašto brojke otvaraju pitanje

Volkswagenov financijski pritisak nije izmišljen. Prihodi su 2025. ostali približno stabilni na 321,9 mlrd. eura, ali je operativna dobit pala 53 posto, na 8,9 mlrd. eura (Volkswagen Group, CNBC). Operativna marža, odnosno udio prihoda koji ostaje nakon troškova poslovanja, spustila se na 2,8 posto, znatno ispod Volkswagenova cilja od 6,5 posto i na otprilike trećinu Toyotine razine.

Problem nedovoljno iskorištenih pogona dodatno pritišće računicu. Njemačke tvornice 2026. radile su na oko 81 posto kapaciteta, a do kraja desetljeća taj bi se udio mogao spustiti na 73 posto (Moto RP/Reuters). Tvornica koja je četvrtinu vremena prazna i dalje plaća pune plaće, energiju i opremu. Svaki automobil koji siđe s trake zato nosi veći dio tih fiksnih troškova. U Europi Volkswagen ima oko 500.000 vozila godišnjeg viška kapaciteta, a dokumenti koji su procurili tvrde da postojeće strukture „više ne jamče dugoročnu konkurentnost” (Handelsblatt).

Tko dobiva, tko gubi

Donja Saska drži 20 posto glasačkih prava u Volkswagenu, dovoljno za blokadu velikih odluka (Volkswagen Annual Report 2025, NZZ). Predstavnici radnika zauzimaju polovicu mjesta u nadzornom odboru prema njemačkom sustavu suodlučivanja, u kojem zaposlenici sudjeluju u nadzoru velikih poduzeća (BetrVG §111). Radnička vijeća pritom mogu iznuditi pregovore o socijalnim planovima za zaposlenike koji ostaju bez posla. Zato se smanjivanje proizvodnje u Njemačkoj mjeri godinama, a ne mjesecima.

U Volkswagenovoj europskoj mreži već su vidljiva tri obrasca. Škoda tvrdi da restrukturiranje Volkswagena „nema izravan utjecaj” na njezine češke pogone, koji rade punim kapacitetom (Newstream). Istodobno, češki dobavljači već bilježe pad narudžbi za „desetke postotaka” (Novinky). Poljska zasad ima najjasnije potvrđeno novo ulaganje: 1,5 mlrd. zlota za proizvodnju električnog Craftera u Wrześniji (PAP Biznes). Obrazac je u svakom slučaju isti: moguća prilika, bez potvrđene dobiti, dok dobavljačke mreže apsorbiraju pad prije bilo kakve formalne odluke.

Dokumenti koji su procurili pokazuju kako Volkswagen može početi smanjivati njemačku proizvodnju prije nego što itko izglasa zatvaranje pogona: premještanjem sljedećih modela drugamo. Dokumenti nisu potvrđeni, a nadzorni odbor plan nije odobrio. No mehanizam već djeluje. Dobavljači gube narudžbe. Pravo pitanje sada je hoće li Donja Saska i radnici iznuditi šire pregovore o radnim mjestima i trošku tranzicije ili će računica u tablicama odlučiti prije nego što je politika sustigne.