VW-ovo rezanje modela pogađa dobavljače

Izvršni direktor Volkswagena Oliver Blume ovoga je mjeseca otvorio mogućnost dodatnog ukidanja 50.000 radnih mjesta, iako se ta brojka osporava i unutar same kompanije (CNBC). No za radnike u srednjoj Europi veći rizik nije nužno u njemačkim pogonima o kojima se najviše govori. On je razinu niže, u dobavljačkom lancu.

Volkswagen planira smanjiti ponudu modela za najviše 50 posto i proizvodnju uskladiti s približno 9 milijuna vozila godišnje, umjesto pretpandemijskog cilja od 12 milijuna (Machinery Market). Svaki ukinuti model znači i nestanak određenog niza ugovora za dijelove, od Slovenije i Češke do Slovačke i Austrije. Otpuštanja koja bi ti dobavljači kasnije mogli objaviti neće nositi Volkswagenovo ime, ali bi ih pokrenule Volkswagenove odluke.

Od Wolfsburga do Ljubljane

Volkswagenovo restrukturiranje važno je za srednju Europu zato što je automobilska industrija ondje izgrađena kao mreža dobavljača oko velikih proizvođača. Za slovenske proizvođače automobilskih dijelova Volkswagen grupa najveći je pojedinačni kupac. Regionalna analiza InterCapitala upozorila je da se odluke VW-a o kapacitetima i modelima izravno prelijevaju na te tvrtke, pri čemu će obnova ugovora i smjernice za proizvodne količine u 2027. pokazati hoće li današnja izloženost postati sutrašnji gubitak posla (InterCapital).

Mehanizam je prilično jednostavan. Dobavljači isporučuju dijelove prema Volkswagenovu proizvodnom ritmu i drže vrlo malo zaliha. Kada VW izbaci model ili smanji njegovu proizvodnju, dobavljač vezan uz tu varijantu odmah gubi narudžbe, čak i ako ukupna globalna prodaja Volkswagena na papiru ostane stabilna.

Troškovi, međutim, ne nestaju istom brzinom. Dobavljač i dalje plaća alate, energiju, inženjere i najam ili održavanje pogona. Ono što nestaje jesu jedinice koje nose maržu.

Pritisak je već snažan. Europske tvornice automobila rade na samo 59 posto iskorištenosti kapaciteta, dakle na udjelu maksimalne proizvodnje koji se stvarno koristi, dok je za profitabilnost obično potrebno oko 80 posto. Ukupni višak kapaciteta u Europi procjenjuje se na oko 5,4 milijuna vozila (auto motor und sport). Zato Volkswagen konsolidaciju vidi kao neizbježnu. Ista računica vrijedi i za manje dobavljače s uskom bazom kupaca, samo u manjem opsegu: jedan izgubljeni ugovor može gurnuti iskorištenost kapaciteta ispod granice isplativosti.

Knjige narudžbi već se stanjuju

Češka zasad daje najjasniji dokaz da se problem već vidi u poslovanju dobavljača. Češke su tvornice prošle godine proizvele 1,47 milijuna vozila, a prihodi sektora porasli su 1,6 posto. Ispod te ukupne slike, međutim, 59 posto čeških dobavljačkih tvrtki zabilježilo je pad prihoda, dok su dobavljači kao skupina pali 0,6 posto na godišnjoj razini (Seznam Zprávy).

Predstavnici industrije tvrde da pojedini dobavljači od Volkswagena već čuju najave smanjenja narudžbi „za desetke posto”, iako je to zasad tvrdnja sektora, a ne revidirani podatak (Novinky).

Slovačka pokazuje paradoks takvog restrukturiranja. Volkswagenova tvornica u Bratislavi mogla bi dobiti dio modela premještenih iz skupljih njemačkih pogona. No Slovačka je najovisnije automobilsko gospodarstvo u Europskoj uniji: automobilski proizvodi čine 34,4 posto slovačkog izvoza (BNP Paribas).

Dobitak za završnu montažu zato se može dogoditi istodobno s gubitkom za manje lokalne dobavljače ako Volkswagen pojednostavi nabavu dijelova. Radnici na fleksibilnim ili agencijskim ugovorima prvi su izloženi rezovima jer ih se može otpustiti bez pregovora kakvi prate stalno zaposlene.

U Austriji, procjena povezana s institutom Wifo navodi da oko 6.300 radnih mjesta kod dobavljača izravno ovisi o Volkswagenovim narudžbama, od čega je oko 4.000 u automobilskom klasteru Gornje Austrije (Krone). To nije prognoza otpuštanja, nego mjera izloženosti. Pokazuje koliko duboko odluke jednog proizvođača dosežu u susjedno gospodarstvo i prije nego što je ikakvo restrukturiranje potvrđeno.

Izloženost je stvarna; otpuštanja još nisu dokazana

Blume je rekao da postoje „pametnija rješenja” od zatvaranja pogona, uključujući prenamjenu tvornica ili uključivanje partnera (Electrive). Sporazum s radnicima iz 2024. štiti njemačke lokacije do 2030. (Tagesschau). Konačan popis mogućih zatvaranja pogona nije objavljen (Deutschlandfunk).

Izloženost srednjoeuropskih dobavljača zato je stvarna i već se vidi u češkim narudžbama, ali potvrđena otpuštanja ovise o informacijama koje Volkswagen još nije objavio: koji će modeli i platforme preživjeti, a koji neće.

Sljedeći čvrst signal bit će smjernice za proizvodne količine u 2027. i obnova ugovora, trenutak u kojem će dobavljači doznati pretvara li se sadašnja ovisnost o Volkswagenu u izgubljeni posao. Do tada najveći rizik nose manje tvrtke s jednim ili dvama VW-ovim ugovorima i slabim novčanim zalihama. Montažni pogoni možda čak i dobiju dio proizvodnje. Proizvođači dijelova dublje u lancu takvo jamstvo nemaju.