Varšava i Berlin dogovorili vojni koridor

Poljski ministar obrane Władysław Kosiniak-Kamysz i njemački ministar Boris Pistorius potpisali su 17. lipnja u Varšavi bilateralni sporazum o obrambenoj suradnji, kojim se okvir iz 2011. zamjenjuje dogovorom usmjerenim na premještanje vojnika, goriva i opreme prema istočnom krilu NATO-a (Bundesregierung, AP). Sporazum ne uvodi novo jamstvo uzajamne obrane. On uređuje ono što se događa nakon političke odluke o djelovanju: zajedničke vježbe, logističke koridore, kibernetičku suradnju, operacije na Baltičkom moru i vojnu mobilnost (Notes from Poland, Tagesschau).

Potpisivanje se poklopilo s 35. obljetnicom Poljsko-njemačkog ugovora o dobrosusjedstvu iz 1991. (Deutschlandfunk). Sadržaj je, međutim, strogo operativan. Njemački su mediji izdvojili vježbu Grand Eagle, planiranu za studeni, u kojoj bi oko 1.200 vojnika trebalo prijeći iz Njemačke preko Poljske prema Litvi, kao i rad na NATO-ovim sustavima cjevovoda te kopnenom koridoru Nizozemska-Njemačka-Poljska (Handelsblatt). Poljska u tom rasporedu postaje fizički most. Njemačka donosi brojnost, logistički kapacitet i pomorski doseg na Baltiku.

Operativna razina koja NATO-u treba

Sporazum se nalazi ispod tvrdih sigurnosnih sidara: članka 5. NATO-a, prema kojem saveznice pomažu članici koja je oružano napadnuta, i članka 42. stavka 7. Ugovora o Europskoj uniji, koji države članice obvezuje na pomoć ako je neka od njih napadnuta. Berlin i Varšava predstavljaju sporazum kao dio tih okvira, a ne kao njihovu zamjenu (Bundesregierung, DW). Poljska državna agencija PAP potvrdila je da sporazum ne sadrži sigurnosna jamstva usporediva s nedavnim poljskim dogovorima s Francuskom ili Ujedinjenom Kraljevinom, niti odredbe o trajnoj prisutnosti njemačkih vojnika u Poljskoj (PAP).

Obrambeni planovi NATO-a za istočno krilo ovise o provedbi u stvarnom vremenu: dopuštenjima za prelazak granica, cjevovodima za gorivo koji se mogu povezati, željeznicama sposobnima nositi vojni teret. Bilateralni sporazumi poput ovoga popunjavaju prostor između savezničkih obveza i fizičke geografije. Litavski su izvori sporazum čitali kao mogući ubrzivač premještanja snaga prema Baltiku (LRT).

Potpis ispod razine ugovora, i Varšava zna zašto

Način potpisivanja gotovo je jednako važan kao i sadržaj. Varšava se odlučila za sporazum na razini vlada, koji odobrava kabinet, a ne za međunarodni ugovor koji bi tražio suglasnost parlamenta i predsjedničku ratifikaciju prema članku 89. poljskog ustava, odredbi koja uređuje ugovore o savezima i vojnim aranžmanima (Euronews, Polsat News). U Njemačkoj bi svako stvarno slanje oružanih snaga i dalje tražilo zasebno odobrenje Bundestaga (Bundesregierung).

Niži pravni rang sporazuma izazvao je oštru reakciju poljskog Ureda za nacionalnu sigurnost, BBN-a, savjetodavnog tijela predsjednika za sigurnosna pitanja. Šef BBN-a Bartosz Grodecki nazvao je sporazum „prilično asimetričnim” i rekao da je njegov ured tekst dobio tek poslijepodne uoči potpisivanja (RMF24). Njegova se primjedba odnosila na članak 7. sporazuma, za koji tvrdi da uređuje zajedničke operacije i da bi mogao zadirati u ustavnu ulogu predsjednika kao vrhovnog zapovjednika (Do Rzeczy). Cjelovit tekst nije objavljen, pa tvrdnju o asimetriji zasad nije moguće provjeriti. Vjerojatna točka napetosti praktične je naravi: poljske obveze oko tranzita, infrastrukture i potpore mogu biti teže naprosto zato što poljska geografija zemlju pretvara u koridor.

Dva partnera, dvije funkcije

Usporedba s Francuskom otkriva razliku. Francuski izvori njemački sporazum opisuju kao uži od poljsko-francuskog ugovora potpisanog u Nancyju, koji je sadržavao klauzulu o uzajamnoj pomoći i neuobičajeno otvoren razgovor o francuskom nuklearnom odvraćanju (Forum Militaire). Varšava, čini se, svakom partneru dodjeljuje drukčiju funkciju: Francuskoj strateško signaliziranje i jezik nuklearnog kišobrana, Njemačkoj operativnu infrastrukturu za pomicanje snaga prema istoku.

Dublji ugovor s Njemačkom otvorio bi prostor za ratifikacijsku bitku, otpor desnice i povijesno nepovjerenje koje sama logistička suradnja ne može ukloniti. Poljska, neovisno o pravnoj formi sporazuma, ionako nosi najveći praktični teret NATO-ova okretanja prema istoku: njezin je teritorij koridor, sviđali joj se uvjeti ili ne.