Washington povlači svih osam NATO-ovih zrakoplova-cisterni

Od finskih raspršenih zračnih baza do njemačkih pozadinskih čvorišta i rumunjske obale Crnog mora, istočno krilo Europe suočava se s promjenom u sustavima na kojima počivaju NATO-ovi obrambeni planovi: zračnim tankerima koji borbene zrakoplove drže u zraku, obavještajnim i nadzornim sredstvima koja vide preko granica te zapovjednim vezama koje nacionalne postrojbe pretvaraju u jednu operaciju.

Vidljivo američko povlačenje već je na stolu: manje vojnika u Njemačkoj, otkazano rotacijsko slanje oklopnih snaga u Poljsku i propali plan razmještanja sustava Typhon/Tomahawk u Njemačkoj, prema Rzeczpospoliti i Defense Newsu. Teže je pitanje tko nadzire skriveni sloj koji tim snagama omogućuje kretanje, opskrbu gorivom, udare i preživljavanje pod pritiskom.

Planovi traže sredstva

NATO ima stvarne planove, a ne samo politička jamstva na papiru. Položaj na istočnom krilu počiva na regionalnim obrambenim planovima, prednjim snagama, unaprijed razmještenoj opremi, zalihama, jačanju sustava zapovijedanja i nadzora te brzom dovođenju pojačanja, kako stoji u NATO-ovu pregledu istočnog krila i vilniškom priopćenju.

Europa istodobno troši više. Centre for European Reform navodi da su europske članice NATO-a i Kanada u 2025. na obranu potrošile 574 mlrd. dolara, pri čemu više od polovice saveznica u opremu ulaže više od 30 posto svojih obrambenih proračuna.

No novac sam po sebi ne stvara rijetke američke sustave ugrađene u NATO-ovo planiranje. Predloženi američki plan smanjenja prisutnosti uklonio bi svih osam zračnih tankera, kao i borbene zrakoplove, zrakoplove za pomorsko izviđanje i veće mornaričke kapacitete dodijeljene NATO-ovim operacijama u Europi. Al Jazeera je isti potez opisala kao rezanje zračnih i pomorskih sredstava razmještenih za NATO, a ne samo kao smanjenje broja američkih vojnika.

Bojna se može uredno upisati u tablicu snaga. Ali ne može održavati zračne operacije nad Baltikom ni nadzor Crnog mora ako se sustavi za dopunu gorivom, izviđanje i zapovijedanje oko nje smanjuju brže nego što ih Europa može zamijeniti.

Slaba mjesta pomiču se duž krila

Finska pokazuje sjeverni problem. Planirano smanjenje srezalo bi broj američkih borbenih zrakoplova sa 150 na 100, uz zahvat u zrakoplove za pomorski nadzor i flotu zračnih tankera. U istom se smjeru pomiče i finsko javno mnijenje: istraživanje koje je objavio STT pokazalo je da je otprilike desetina Finaca vjerovala da bi SAD pod sadašnjom administracijom branio NATO-ove saveznike, dok ih je 87 posto željelo manju ovisnost o američkoj vojnoj tehnologiji.

Njemačka je izložena drukčije. Njezina pozadina važna je zato što kroz nju prolaze pojačanja. Rezovi koji bi zahvatili F-16, F-15E, pomorsko izviđanje, zračne tankere i dostupnost mornarice utjecali bi na doseg, nadzor i sposobnost prihvata snaga. I dokumenti Bundestaga i dalje opisuju SAD kao nezamjenjiv za mnoge ključne sposobnosti u doglednoj budućnosti.

Na Crnom moru rumunjski je problem vrijeme upozorenja. Među izloženim sustavima su bespilotne letjelice MQ-9 Reaper, pomorski ophodni zrakoplovi P-8A Poseidon, zračni tankeri, borbeni zrakoplovi i nadzor podmornica, prema Libertatei. Digi24 je izvijestio da bi zamjena slabih točaka poput dopune gorivom u zraku, zapovijedanja i nadzora, svemirskog obavještajnog prikupljanja i strateškog prijevoza mogla trajati najmanje desetljeće, možda i do sredine 2030-ih.

Financiranje nije zapovijedanje

Alati Europske unije mogu ubrzati kupnju, ali ne odgovaraju na pitanje tko izdaje zapovijed kad kriza počne. Obrambeni poticaj Europske komisije usmjeren je na industriju, zajedničku nabavu i obnovu nacionalnih snaga, prema njezinu obrambenom programu. Dogovor Europskog parlamenta iz lipnja 2026. o spremnosti odnosi se na dozvole, pravila nabave, odobrenja za prijenos i Europski fond za obranu, odnosno proračunski instrument EU-a za obrambena istraživanja i industrijske projekte, ali te reforme ne uvode zračne tankere u uporabu do 2027..

Washington i dalje nadzire dostupnost mnogih sustava na koje se Europa oslanja. Može dodijeliti manje sredstava, odgoditi njihovo stavljanje na raspolaganje ili suziti ono što je dostupno za Europu. Sjeverne i istočne države nose neposredan vojni rizik. Njemačka nosi pritisak logističkog čvorišta. EU može mobilizirati zajmove i skratiti nabavne postupke, ali suvereno zapovijedanje znači posjedovati rijetke sustave i odlučivati kada se pokreću.

Praktični test još nedostaje: može li Europa zamijeniti američke zračne tankere, obavještajne zrakoplove i zapovjedne veze koje NATO-ovi planovi pretpostavljaju u razdoblju od 2027. do 2029.? Procjena Atlantic Councila o zračnoj domeni navodi da europsko planiranje mora računati na smanjenu američku dostupnost te upozorava na manjkove u obavještajnim kapacitetima, dopuni gorivom, elektroničkom ratovanju, dubini zaliha streljiva i otpornosti zračnih baza.

Europa je prepoznala ovisnost. Otvoreno je pitanje hoće li prva ozbiljna kriza stići prije nego što stigne zamjenski kapacitet.