Washington upozorava Poljsku na Moskvu

Rusiji nije potreban jasan povod za aktiviranje NATO-a kako bi Europi nametnula trošak. Upozorenje koje sada kruži među saveznicima ozbiljno je, ali zasad nije dokazano: Newsmax je objavio da je Washington upozorio partnere na moguće ruske provokacije protiv ciljeva povezanih s NATO-om u Poljskoj ili baltičkim državama, a isto je upozorenje prenio i latvijski LA.lv. Nijedan imenovani američki dužnosnik nije javno povezao tu tvrdnju s deklasificiranom obavještajnom procjenom.

To je važno. Ono što je javno poznato opravdava zabrinutost, ali ne dokazuje da je Moskva donijela odluku o napadu. Baltički sigurnosni dužnosnici rekli su za ERR da ne znaju ni za datum, ni za konkretan plan, ni za identificiranog organizatora mogućeg napada na Poljsku ili baltičke države. Donald Tusk ipak je upozorenje shvatio dovoljno ozbiljno da ga iznese pred saveznike, rekavši da bi sljedeći mjeseci mogli biti kritični za Baltik, prema pisanju NV.ua.

Nejasnoća je mjesto pritiska

Upozorenje odjekuje zato što Rusija već ima povijest neprijateljskog djelovanja ispod praga otvorenog rata. NATO je, prema Reutersu, ocijenio da Rusija stoji iza sve šire kampanje sabotaža, kibernetičkih aktivnosti i drugih neprijateljskih poteza na savezničkom teritoriju. Procjena IISS-a, koju su prenijeli WTOP/AP, navodi 144 sumnjiva incidenta povezana s dronovima u 13 europskih država između 2024. i 2026.

Praktična pouka nije da svaki incident dokazuje naredbu iz Kremlja. Problem je u tome što Europa mnoge takve slučajeve i dalje obrađuje pojedinačno, država po država. Litavski LRT iz toga izvlači oštriji zaključak: pokrivenost protuzračnom obranom, pravne ovlasti i pravila uporabe sile i dalje su neujednačeni unutar Saveza.

Ta neujednačenost otvara prostor za sumnju. Dron u blizini baze, incident na granici, ometanje GPS-a ili oštećenje podmorskog kabela mogu natjerati Poljsku, Latviju, Litvu ili Estoniju da reagiraju prije nego što se saveznici usuglase o tome tko stoji iza događaja. U tom prostoru Rusija može prisiliti vlade na trošenje novca, podizanje snaga i preuzimanje političkog rizika, a da NATO-u ne ponudi čist i nedvojben vojni dokaz.

Trošak nastaje u prvim satima

Članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora kaže da se oružani napad na jednu saveznicu smatra napadom na sve, ali svaka država i dalje sama odlučuje kakve će mjere poduzeti. U nejasnom slučaju vjerojatniji je prvi korak članak 4. istog ugovora: saveznici se savjetuju, uspoređuju obavještajne podatke i pokazuju odlučnost dok procjenjuju je li prijeđen prag za odgovor NATO-a.

Takav je slijed nužan, ali namjerno spor. NATO mora izbjeći reakciju na pogrešno tumačenje događaja, osobito kada je pripisivanje odgovornosti sporno. Država na prvoj crti ima suprotan problem. Ona mora štititi zračni prostor, baze, granice i civile dok drugi još utvrđuju što se dogodilo.

Latvijska rasprava jasno pokazuje tu napetost. Istraživačica NATO StratComa Nika Aleksejeva rekla je u razgovoru koji je prenio NRA da bi rusko testiranje baltičkih država vjerojatnije došlo kroz asimetrično djelovanje nego kroz klasičnu invaziju. Upravo je to scenarij u kojem politički teret nastaje prije pravne sigurnosti.

Pozadina postaje meta

Isti pritisak ne zaustavlja se na istočnoj granici. Njemačka je logistička pozadina za potporu Ukrajini i za NATO-ovo pojačavanje istočnog krila, pa željezničke pruge, luke, energetski sustavi, komunikacije i obrambeni dobavljači postaju ciljevi važni za rat. Ministar unutarnjih poslova Sjeverne Rajne-Vestfalije Herbert Reul upozorio je da ruske službe „vuku sve poteze”, dok su ZEIT i WDR izvijestili o zabrinutosti zbog nadzora željezničkih pravaca kojima se vojna oprema šalje Ukrajini.

Švedska dodaje sjevernu rutu. The Guardian izvijestio je s Gotlanda, otoka koji oblikuje pristup Baltičkom moru i važan je za pojačavanje baltičkih država. Dronovi, brodovi takozvane flote u sjeni i podmorska infrastruktura vode prema istom pitanju: može li NATO zaštititi rute koje su mu potrebne prije nego što postoji nedvosmislen napad?

Europska unija može pomoći u jačanju civilnih sustava i kažnjavanju kibernetičkih aktera instrumentima poput okvira Vijeća za kibernetičku diplomaciju. No EU ne odlučuje kada NATO presreće dron, kome pripisuje napad ili vojno podiže razinu odgovora. Te odluke i dalje ostaju na vladama i saveznicima u satima kada je situacija najspornija.

Najuži zaključak ujedno je i najvažniji. Javno dostupni podaci ne dokazuju da je Moskva izabrala skori napad na Poljsku ili baltičke države. Pokazuju, međutim, da Rusija već ima provjeren obrazac kojim Europu prisiljava da troši novac, pozornost i pravne ovlasti u sivim satima prije nego što se NATO uspije usuglasiti o tome što se dogodilo.