Bijela kuća zaustavila Hegsethove rezove

Pete Hegseth imao je pripremljen plan. Američki ministar obrane trebao je čelnicima NATO-a u Bruxellesu predstaviti konkretno smanjenje američkih snaga u Europi. Bijela kuća ga je zaustavila. Naredba nije potpisana, službena objava nije uslijedila.

No Wall Street Journal izvijestio je da je paket bio spreman. Šestomjesečna revizija Pentagona o tome gdje su u Europi raspoređene američke snage i oprema javno je potvrđena. Mehanizam je jednostavan: Pentagon izrađuje opcije, Bijela kuća određuje političku crtu, Kongres može blokirati novac ili tražiti dodatne potvrde, a saveznici se konzultiraju, ali nemaju pravo veta. Zaustavljena objava nije isto što i donesena politika. Europske članice NATO-a ipak sada moraju računati s istim pitanjem: što ako počnu nestajati sposobnosti koje same ne mogu brzo nadomjestiti?

Sustav, a ne broj vojnika

Američka prisutnost u Europi ne svodi se ponajprije na broj vojnika. Riječ je o slojevitom sustavu zapovjednih sjedišta, zračnog dopunjavanja gorivom, strateškog prijevoza, rukovanja streljivom, nadzora i unaprijed raspoređene opreme. Bez zračnih tankera i transportnih zrakoplova obećane snage možda nikada ne stignu. Bez logistike streljiva one koje stignu ne mogu dugo voditi borbu velikog intenziteta. Vlada može tvrditi da je savez netaknut, dok se istodobno stanjuje infrastruktura koja brzo pojačanje čini mogućim.

Njemačka pokazuje zašto je to važno. Ramstein je NATO-ovo čvorište za zračni prijevoz streljiva. Wiesbaden je sjedište zapovjedništva koje povezuje američke kopnene snage u Europi i Africi. Grafenwöhr ima poligone za obuku i skladišta teškog oklopa. Njemačka je ujedno i put prema istoku: u krizi luke, mostovi, željezničke pruge i zračne luke postaju vojna infrastruktura.

Handelsblatt je spomenuo scenarij koji bi obuhvatio oko 5.000 vojnika u jednoj bazi, ali nema objavljene američke naredbe koja bi takvo smanjenje potvrdila. Ono što je Tagesschau izvijestio šire je od samog ljudstva: revizija obuhvaća tankere, borbene zrakoplove i ratne brodove. Njemački ministar obrane Boris Pistorius tražio je od Hegsetha vremenski okvir, objavio je Guardian, ne zato što Berlin može zaustaviti američku odluku, nego zato što saveznici moraju znati na što se trebaju prilagoditi u vlastitim vojnim planovima.

Poljska pokušava zaključati vrata

Varšava tu neizvjesnost čita drukčije. Poljska strategija jest učiniti povlačenje strukturno težim. Ministarstvo obrane tvrdi da pregovara o stalnoj bazi, čime bi se otišlo dalje od sadašnjeg rotacijskog modela (PAP). Varšava želi infrastrukturu, pravne sporazume i već nastale troškove koji bi prije konačnih odluka iz revizije podigli političku cijenu odlaska. Sjedište V. korpusa u Poznanju pomaže u planiranju kopnenih operacija na istočnom krilu NATO-a, ali zapovjedništvo bez rotirajućih borbenih brigada može koordinirati na papiru, a istodobno nemati dovoljno rasporedivih snaga na terenu.

Napetost se već vidi. Polsat je izvijestio o republikanskom pritisku u Washingtonu zbog zaustavljene rotacije oklopne brigade, dok je tvrdnja predsjedničkog savjetnika o „zelenom svjetlu” za stalnu prisutnost odmah ublažena izjavom šefa poljskog Ureda za nacionalnu sigurnost (Rzeczpospolita).

Tko ima pravo reći ne

Italija otvara pitanje koje istočno krilo rjeđe postavlja: tko odobrava što izlazi iz američkih baza? Ministar obrane Guido Crosetto rekao je parlamentu da je Rim uskratio odobrenje kada su američki zahtjevi izašli iz dogovorenih okvira (Open). Ako američke baze u Italiji sve više služe operacijama izvan Europe, pravo Rima da kaže ne postaje važnije. Poljska želi čvršće vezati Sjedinjene Države uz Europu; Italija inzistira na vlastitom pravu ograničenja.

Francuska najpreciznije imenuje ovisnost. Fondation Robert Schuman navodi zapovjedne sustave, svemirske kapacitete, komunikacije i strateški prijevoz kao sposobnosti koje i dalje u velikoj mjeri osigurava Washington. Parlament je izglasao povećanje vojne potrošnje prema 2030., ali analiza Ifri-ja zaključuje da ažurirani program uglavnom čini postojeće planove vjerodostojnijima, a ne zamjenjuje ono što pružaju Sjedinjene Države. Razmak između prepoznavanja ovisnosti i njezina popunjavanja ostaje velik.

Najvažnije nepoznanice zato se ne odnose na broj vojnika. Odnose se na to hoće li Pentagonova revizija zahvatiti potporne sustave bez kojih je članak 5., NATO-ova obveza uzajamne obrane, teško upotrebljiv u krizi: zapovijedanje, zračni prijevoz, logistiku streljiva, obavještajne sposobnosti i dopunjavanje gorivom u zraku. Nijedan saveznik nije dobio javni vremenski okvir. Nijedna kategorija mogućeg smanjenja nije potvrđena. Javnost vidi zabrinutost, ali ne i stvarni popis manjkova u savezu.

Nekoliko europskih ministarstava obrane sada planira prema mogućnosti koju još ne može izmjeriti.