Zaporizhzhia bez struje 16. put

Nuklearna elektrana Zaporižja nalazi se na južnoj obali Dnjipra, u okupiranom dijelu Ukrajine. S vanjskim elektroenergetskim sustavom povezuje je još samo jedan rezervni dalekovod od 330 kilovolti, posljednji od deset koliko ih je postojalo prije rata. Bespilotna letjelica 30. svibnja pogodila je turbinsku zgradu šestog bloka i probila vanjski zid. Inspektori IAEA-e pronašli su na tlu dijelove letjelice i izgorjela optička vlakna (ABC News). Razine zračenja ostale su normalne. No elektrana je od početka ruske invazije već prošla kroz 16 potpunih prekida napajanja.

Trinaest dana prije toga bespilotne letjelice pogodile su nuklearnu elektranu Barakah u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Glavni direktor IAEA-e Rafael Grossi rekao je Vijeću sigurnosti UN-a da napadi na nuklearna postrojenja postaju „sve raširenija pojava” (World Nuclear News). Dvije elektrane na dva kontinenta pogođene su u razmaku od dva tjedna. Nijedno međunarodno tijelo nema ovlasti to zaustaviti.

Nadzornik bez izvršnih ovlasti

Međunarodna agencija za atomsku energiju, UN-ova agencija poznata kao IAEA, od rujna 2022. drži inspektore u Zaporižji. Oni mogu mjeriti zračenje i pisati izvješća. Ne mogu nametnuti sigurnosnu zonu, prisiliti Rusiju da im omogući pristup niti narediti evakuaciju. Agencija „nema izvršne ovlasti ni izravnu odgovornost za nuklearnu sigurnost” (SAIIA).

Inspektori su 31. svibnja zatražili pristup unutrašnjosti oštećene turbinske zgrade. Rusija im ga nije odobrila. Tijekom vanjskog pregleda morali su se skloniti zbog aktivnosti bespilotnih letjelica i pucnjave. Dvadeset šest država članica EU-a u lipnju 2025. poručilo je Vijeću guvernera IAEA-e da je inspektorima „više puta uskraćen pristup” zapadnim turbinskim halama (EEAS). Upravo je to područje pogođeno 30. svibnja.

Jedino tijelo koje bi upozorenja IAEA-e moglo pretvoriti u obvezujuće mjere jest Vijeće sigurnosti UN-a. Ruski stalni veto zatvara taj put. Diplomatska koalicija iza rezolucija IAEA-e o Ukrajini dodatno se raspala u ožujku 2026., kada su Sjedinjene Države glasale protiv rezolucije Vijeća guvernera kojom se osuđuju napadi na ukrajinsku energetsku infrastrukturu (Ukrainska Pravda).

Zakoni iz drugog doba

Pravila koja bi trebala štititi nuklearna postrojenja pisana su za sukobe konvencionalnih vojski. Članak 56. Dodatnog protokola I. Ženevskim konvencijama, sastavljen 1977., zabranjuje napade na nuklearne elektrane ako bi udar mogao osloboditi „opasne sile” koje ugrožavaju civile. No u njemu postoji iznimka vezana uz vojnu korist: elektrana gubi zaštitu ako napaja vojne operacije. Popis zaštićenih objekata obuhvaća reaktore, brane i nasipe, ali ne i skladišta goriva ni elektroenergetsku mrežu koja održava rashladne sustave (Oxford JCSL, ECPR Loop).

Rusija taj protokol nije ratificirala. Nisu ni Sjedinjene Države. Bespilotne letjelice koje su pogodile Barakah lansirali su nedržavni akteri s iračkog teritorija, izvan klasičnog međudržavnog okvira ugovora. Postupak izmjene pravila nije pokrenut.

Europska izloženost

EU ima 98 nuklearnih reaktora u 13 država članica, koji daju otprilike četvrtinu europske električne energije. Samo Francuska ima 57 reaktora (World Nuclear Association). U slučaju kontaminacije u Zaporižji, zaštitne mjere mogle bi, ovisno o smjeru vjetra, biti potrebne u Rumunjskoj, Moldovi i Mađarskoj.

Geopolitički odjek udara od 30. svibnja stigao je brzo. Bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev javno je zaprijetio osvetničkim napadima na europske nuklearne elektrane. Bugarski mediji detaljno su prenijeli prijetnju: Fakti.bg i 24chasa.bg pisali su o mogućim posljedicama za Kozloduj, bugarsku nuklearnu elektranu ruske gradnje. Predsjednik Rumen Radev zadržao je svoju uobičajenu dvosmislenost, izbjegavajući potpuno svrstavanje i uz zapadnu osudu i uz moskovsko tumačenje napada.

Francuska je u UN-u osudila napad na Barakah, ali nije objavila procjenu rizika za vlastite elektrane (French UN Mission). Poljska nuklearna agencija potvrdila je normalne razine zračenja, no nije objavila scenarij mogućeg širenja kontaminacije (Rzeczpospolita). Nijedna europska vlada nije javno objasnila što slijedi ako napadi na aktivne nuklearne elektrane postanu uobičajeni.

Nekoliko dana prije udara bespilotne letjelice Zaporižja je pretrpjela 12-satni prekid komunikacija, najdulji od početka rata, zbog čega susjedne zemlje nisu mogle procijeniti radiološko stanje (Kyiv Independent). Ugroženo je šest od sedam sigurnosnih stupova IAEA-e.

Turbinska zgrada nije zaštitna ovojnica reaktora. Elektrana je u hladnom gašenju. Neposredan radiološki rizik ovog udara bio je nizak. Problem je u tome što nijedna institucija nije pokazala da može spriječiti pretvaranje nuklearnih elektrana u mete. Svaki incident koji prođe bez posljedica olakšava prihvaćanje sljedećega.