Berlin traži rez od €400 milijardi

Njemačka će glasati protiv prijedloga Europske komisije za sedmogodišnji proračun vrijedan 1,76 bilijuna eura ako se ne smanji za „nekoliko stotina milijardi eura”, rekao je kancelar Friedrich Merz 28. srpnja (Handelsblatt, Europski parlament). Riječ je o Višegodišnjem financijskom okviru, sedmogodišnjem planu kojim se određuje koliko novca EU troši i na što. Prema ugovorima EU-a, takav plan moraju jednoglasno odobriti svih 27 vlada (EUR-Lex). Svaka država ima pravo veta, a Njemačka, najveća neto uplatiteljica u europski proračun, sada ga otvoreno koristi kao pregovaračku polugu.

Taj novac nije apstraktna briselska stavka. Iz njega se financiraju uređaji za pročišćavanje voda, širokopojasni internet u ruralnim područjima, prihodi poljoprivrednika i potpore novoosnovanim poduzećima u siromašnijim europskim regijama. Ako se proračun smanji razmjerom koji traži Berlin, te regije izgubljena bespovratna sredstva neće moći jednostavno nadomjestiti vlastitim zaduživanjem.

Razmjer njemačkog zahtjeva

Prema dokumentu njemačke vlade koji je procurio u javnost, a o kojem je prvi izvijestio Reuters, Berlin traži rez od oko 400 milijardi eura, približno petine Komisijina prijedloga (Euractiv). Njemački ministar za Europu Gunther Krichbaum javno je ponovio tu brojku 22. srpnja, tvrdeći da bi poljoprivredne i regionalne fondove trebalo spojiti kako bi se oslobodio novac za obranu, umjetnu inteligenciju i konkurentnost.

Berlinov je razlog prije svega unutarnjopolitički. Njemačka smanjuje vlastitu javnu potrošnju, a Merz tvrdi da birači istodobno neće prihvatiti veći račun za EU. Sličan pogled dijele Austrija, Švedska i Nizozemska. Pregovarački tekst Vijeća iz lipnja 2026. već je smanjio Komisijin prijedlog na oko 1.730 milijardi eura, otprilike dva posto ispod početne brojke (Eucrim). To je još daleko od onoga što traži Njemačka.

Europski parlament gura u suprotnom smjeru: traži veći proračun koji bi se djelomično financirao novim prihodima prikupljenima na razini EU-a, uključujući namet velikim poduzećima (Europski parlament). Njemačka odbija i takvo rješenje.

Kamo novac ide i tko ga gubi

Komisija želi bespovratna sredstva za regionalni razvoj, poljoprivredna plaćanja i novac za ribarstvo objediniti u jedinstvene nacionalne planove za svaku državu (Komisija). Regije se toga pribojavaju jer bi nacionalne vlade dobile veću kontrolu nad raspodjelom novca. Poljske lokalne vlasti upozorile su da novi model prebacuje moć s regionalnih programa prema središnjoj državi (Wspólnota). Slične je zabrinutosti za cijeli EU iznio i briselski istraživački centar Bruegel (Bruegel).

Čak i prije reza kakav traži Njemačka, Talijanski institut za međunarodne poslove procjenjuje da bi zajednička omotnica za regionalnu i poljoprivrednu politiku realno bila oko 14 posto niža nego u sadašnjem razdoblju (IAI). Sadašnji Kohezijski fond, instrument kojim EU pomaže slabije razvijenim članicama u financiranju infrastrukture, pokriva do 85 posto prihvatljivih troškova projekata u zemljama čiji je nacionalni dohodak ispod 90 posto prosjeka EU-a. Poljska je u sadašnjem ciklusu dobila 10,75 milijardi eura, a Rumunjska 4,09 milijardi eura (Europski parlament). Kada se taj fond smanji, općina ne gubi samo stavku u proračunu. Gubi uređaj za pročišćavanje voda.

Rumunjska je pod pritiskom s dvije strane: već se muči s donošenjem reformi potrebnih za otključavanje oko 4,5 milijardi eura iz fonda za oporavak nakon pandemije prije roka u kolovozu (To Brief). Stroži proračun nakon 2027. pogodio bi zemlju koja se ne može lako zadužiti kako bi popunila prazninu.

Berlinska štedljivost staje na vlastitoj granici

Njemačka ima argument kada govori o rasipanju. Europski revizorski sud upozorava na trajne probleme s apsorpcijom, odnosno na novac EU-a koji je dodijeljen, ali nikada nije potrošen, često zato što projekti zapnu ili lokalne uprave nemaju kapaciteta dovoljno brzo provesti postupke (ERS). Više novca samo po sebi ne znači i bolje potrošen novac.

Merz je, međutim, odbio predloženo ograničenje od 100.000 eura po poljoprivrednom gospodarstvu jer bi pogodilo velike farme u sjevernoj i istočnoj Njemačkoj (n-tv). Financijska disciplina, čini se, vrijedi prije svega za druge.

Taj se argument sudara i s nedavnim odlukama samog EU-a. Države članice odobrile su 150 milijardi eura zajedničkog zaduživanja za obranu kroz instrument SAFE, što znači da svih 27 zemalja zajedno izlazi na tržišta kapitala, pa jači dužnici dijele trošak sa slabijima (Komisija). Proračun mora preuzeti i 149,3 milijarde eura otplate duga iz fonda za oporavak NextGenerationEU, uspostavljenog u vrijeme pandemije (Europski parlament). Ako se Europa može zajednički zadužiti za oružje, odbijanje da se održe bespovratna sredstva za kanalizaciju i ruralni širokopojasni internet nije fiskalna nužnost, nego politička odluka. Prava se borba vodi oko toga tko će podnijeti pritisak: poljoprivrednici, općine, siromašnije članice ili nacionalne riznice koje Berlin želi zaštititi.