Sud EU-a ograničio obustavu azila u Nizozemskoj

Nizozemske vlasti više ne mogu ostaviti zahtjeve za azil neriješenima samo zato što podnositelji već imaju privremenu zaštitu, presudio je Sud Europske unije 1. listopada (priopćenje Suda, presuda Suda EU-a). Zahtjeve moraju obraditi ili dokazati da im je iznenadan priljev ljudi onemogućio donošenje odluka u zakonskim rokovima. Budući da Sud tumači pravo EU-a, njegov je kriterij obvezujući za nacionalne sudove u cijeloj Uniji.

Privremena zaštita status je koji je ljudima koji bježe od ruske invazije omogućio život i rad u EU-u bez pojedinačnog azilnog postupka. Slučaj koji je otvorio pitanje tog statusa tiče se osobe UB, kineskog državljanina ujgurskog podrijetla koji je u ožujku 2022. sa suprugom Ukrajinkom i djetetom stigao u Nizozemsku (presuda Suda EU-a). Mjesec dana poslije zatražio je azil, a vlasti su njegov zahtjev stavile na čekanje do isteka privremene zaštite.

Sud je utvrdio da vlasti takve zahtjeve ne smiju „općenito i automatski” obustaviti (priopćenje Suda). Iznimka je uska: ako iznenadan priljev ljudi objektivno onemogući poštovanje zakonskih rokova, vlasti smiju postupno obrađivati predmete i odrediti prioritete, ali nacionalni sudovi moraju provjeriti je li svaka odgoda bila nužna (presuda Suda EU-a).

Presuda nikome ne daje azil. Sud EU-a postavio je pravilo, a nizozemsko Državno vijeće, najviši upravni sud u zemlji, sada ga primjenjuje na žalbu osobe UB (Raad van State). Pojedinačni zahtjevi vraćaju se nizozemskim službenicima za azil, koji o svakome odlučuju zasebno, prema okolnostima konkretnog slučaja.

Zastoj koji je država sama odabrala

Zaostatak je počeo kao politička odluka. Ministar koji je tada bio na dužnosti rekao je parlamentu 30. ožujka 2022. da će osobe koje traže privremenu zaštitu podnijeti pojednostavljeni zahtjev za azil, a da će uobičajeni azilni razgovori biti obustavljeni (Tweede Kamer). Država je ljude pozvala da potpišu zahtjeve, a zatim ih odložila u ladicu.

Bart van den Brink, sadašnji ministar, brani obustavu tvrdnjom da su ti podnositelji već zaštićeni i da ih je vrlo mnogo. Za NOS je rekao da prednost treba dati novim dolascima i redovnom zaostatku od više od 50.000 predmeta (NOS).

Njegov argument ima težinu. Privremena zaštita uvedena je, među ostalim, kako masovni dolasci ne bi preopteretili azilne službe, a Sud je prihvatio postupnu obradu kada kapaciteti doista nisu dovoljni. Ipak, ako se ova skupina po zadanom pravilu stavlja na kraj reda, takva se praksa teško razlikuje od opće obustave koju je Sud odbacio.

Prema našem tumačenju kriterija nužnosti, suci će tražiti konkretne podatke: stvaran broj neriješenih predmeta, raspoloživo osoblje i korake koje su vlasti poduzele kako bi održale tempo obrade. Sam broj ljudi vjerojatno neće biti dovoljan.

Koliko zahtjeva i u kojim državama

Nitko ne zna koliko zahtjeva doista čeka na obradu. Najpouzdaniji službeni podatak jest da je 2. rujna 140.560 ljudi iz Ukrajine imalo privremenu zaštitu, prema dopisu ministra parlamentu (Tweede Kamer). Taj broj obuhvaća zaštićene osobe, a ne aktivne zahtjeve za azil.

Neki su se od tih ljudi odselili, povukli zahtjev ili promijenili status, a cjelovit popis neriješenih predmeta nije objavljen. U ranijim izvještajima, uključujući naše (To Brief), ta su se dva broja tretirala kao da označavaju isto.

Zastupnici su zasad postavili tek pitanja. Zastupnici iz više stranaka zatražili su 7. listopada od ministra da izvijesti o posljedicama presude, među ostalim i o tome bi li zakašnjele odluke mogle dovesti do sudski određenih novčanih kazni (odbor Tweede Kamer).

I druge su zemlje obustavu propisale zakonom. Njemački Zakon o azilu predviđa da postupak „miruje” dok traje privremena zaštita (§ 32a AsylG). Belgijski Zakon o strancima obustavlja razmatranje do završetka tog režima (Belgian Aliens Act), a talijanska uredba iz ožujka 2022. odgađa i razmatranje zahtjeva i donošenje odluke (Gazzetta Ufficiale). Ako se te obustave ospore, sudovi u sve tri zemlje morat će primijeniti kriterij Suda EU-a.

Za obitelji se zasad malo toga mijenja. Privremena zaštita traje do 4. ožujka 2028., a odbijanje zahtjeva za azil ne bi je okončalo (odluka Vijeća). Pitanje je što će se dogoditi nakon tog datuma. Anna Bieliaieva iz izbjegličke zajednice Vital'nya rekla je za NOS da je njezin sin polovicu života proveo u Nizozemskoj te je stalno pita koju će školu pohađati i hoće li ondje ostati (NOS).

Automatska obustava više nije dopuštena. Van den Brink sada mora osigurati da nizozemske vlasti odlučuju o tim zahtjevima ili pred sudovima dokazati da svaka daljnja odgoda zadovoljava uski kriterij Suda za slučaj naglog priljeva. Taj dokaz mora početi brojem neriješenih zahtjeva, koji njegovo ministarstvo još nije objavilo. Broj od 140.560 zaštićenih osoba ne može ga zamijeniti (Tweede Kamer).