EU odobrio centre za povratak bez domaćina

Ministri država članica EU-a 1. listopada dali su konačno odobrenje uredbi koja vladama omogućuje da osobe bez prava boravka u Uniji šalju u „centre za povratak” u zemljama izvan EU-a (Vijeće EU-a, EFE). Pravila o centrima primjenjivat će se od dana stupanja zakona na snagu. Vlade koje ih najupornije zagovaraju još nisu objavile sporazum s ijednom zemljom spremnom da ih primi.

Ta je praznina važna jer zakon daje samo dopuštenje. Da bi se ono pretvorilo u stvarni odlazak, potrebni su nacionalne vlade, zemlja domaćin, sudovi i naposljetku država podrijetla osobe.

Tko o čemu odlučuje

Postupak počinje u glavnom gradu neke države. Njezine vlasti odlučuju da osoba mora napustiti zemlju. Prema novom europskom nalogu za povratak, ključne podatke zatim unose u zajednički obrazac koji mogu pročitati i druge države članice. Hoće li druga država postupiti po toj odluci, i dalje je njezin izbor (Brussels Times).

Španjolska se usprotivila upravo toj slobodi odlučivanja. Madrid je htio da svaka država schengenskog prostora mora provoditi odluke drugih članica. U tom prostoru ljudi većinu granica EU-a prelaze bez kontrole putovnica, pa je Španjolska smatrala da bi se netko mogao izmaknuti protjerivanju jednostavnim preseljenjem. Madrid je ocijenio i da su zaštitne mjere za obitelji preslabe, a bio je i jedina vlada koja je glasala protiv (elDiario.es). Zakon ipak nije mogla blokirati: donesen je kvalificiranom većinom, ponderiranim glasovanjem u kojem nijedna država nema pravo veta.

Centri dolaze kasnije u postupku. U njih se mogu slati samo osobe za koje je već donesena odluka o povratku. Zemlja domaćin mora poštovati međunarodno pravo ljudskih prava, uključujući zabranu slanja osobe u zemlju u kojoj bi joj prijetili progon ili mučenje. Maloljetnici bez pratnje isključeni su iz tog postupka, ali obitelji s djecom nisu isključene na isti način (ECRE). Sudovi mogu provjeriti ispunjava li svaki premještaj te uvjete.

Zakon stupa na snagu dan nakon objave u Službenom listu Europske unije, službenom glasilu u kojem se objavljuju propisi. Pravila o centrima primjenjuju se od tog dana, dok većina ostalih novih postupaka počinje vrijediti godinu poslije (Vijeće EU-a).

Zemlja domaćin još nedostaje

Danska, Njemačka, Nizozemska, Austrija i Grčka u rujnu su se dogovorile o zajedničkom modelu centara i ciljaju na prva premještanja 2027. (Dansko ministarstvo). Pet vlada otad zajednički pregovara s mogućim zemljama domaćinima (To Brief).

Na dan usvajanja uredbe njemački ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt rekao je da spremnost mogućih zemalja domaćina tek treba ispregovarati. Nada se, kazao je, sporazumu do kraja godine (Tagesschau). Danski ministar za useljeništvo Morten Bødskov ustvrdio je da je pravni temelj sada uspostavljen (The Copenhagen Post). Taj se temelj odnosi samo na razinu EU-a: pet vlada još mora pronaći zemlju domaćina, a nijedna nije objavila potpisani sporazum.

Zašto zemlja domaćin nije dovoljna

Čak i potpisani sporazum rješava samo jednu prepreku. Istraživači njemačkog instituta za međunarodne i sigurnosne poslove SWP upozoravaju da pristanak zemlje domaćina ne obvezuje državu podrijetla osobe da joj izda putne dokumente ili je primi natrag (SWP). Zemlja domaćin pristaje primiti ljude, ali samo ih njihova država podrijetla može prihvatiti natrag.

Upravo s tom drugom preprekom Europa već ima problema. Države EU-a 2025. naložile su odlazak 491.950 osoba, a u zemlje izvan EU-a vratile 135.460 (Eurostat). Te se brojke ne odnose na isti skup ljudi, pa njihova razlika ne pokazuje koliko bi centri mogli promijeniti stanje. Ipak, pokazuju da je naloge za odlazak odavno lakše izdati nego provesti.

Iz upozorenja SWP-a proizlazi mogući rizik: ako država podrijetla uskrati dokumente, u centru bi ljudi mogli ostati umjesto da budu poslani dalje. Slučaj bi se tako premjestio izvan EU-a, ali ne bi bio riješen. Sve ovisi o sporazumima sa zemljama podrijetla, koje novi zakon ne uspostavlja.

Pet vlada koje najavljuju premještanja zato moraju ispuniti dva uvjeta: objaviti sporazum sa zemljom domaćinom koji može izdržati sudsku provjeru te osigurati dokumente od država iz kojih ljudi doista dolaze. Zakon dopušta otvaranje centara, ali njihove zagovornice još nisu objavile nijedan sporazum s domaćinom. Najavljeni rokovi za premještanja zasad su samo plan.