Prednost europskoj robi u javnoj nabavi

Europska komisija 9. rujna predložila je Akt o javnoj nabavi kojim bi naručitelji diljem EU-a dobili mogućnost davanja prednosti europskim dobavljačima (Commission). Tri postojeće direktive zamijenila bi jedna uredba, izravno primjenjiva u svih 27 država članica. Kao što smo izvijestili nakon prošlotjednog curenja nacrta (To Brief), prijedlog smanjuje važnost najniže cijene i veći naglasak stavlja na kvalitetu ponude. Zasad se ništa ne mijenja: uredbu moraju prihvatiti Europski parlament i Vijeće EU-a, u kojem pregovaraju nacionalne vlade, prije nego što njezine odredbe postanu obvezujuće.

Dobrovoljne ovlasti, stvarne političke odluke

Prijedlog nudi skup alata, ali ne propisuje njihovu uporabu. Javni naručitelji mogli bi ograničiti pristup dobavljačima iz zemalja koje europskim tvrtkama ne jamče sudjelovanje na svojim natječajima ili zahtijevati da određeni najmanji udio robe u ponudi potječe iz EU-a (proposed regulation, Politico). Francuski gradonačelnik tako bi mogao isključiti kineskog proizvođača autobusa, dok bi finska bolnica iste ovlasti mogla potpuno zanemariti.

Ključna granica proizlazi iz trgovinskih sporazuma. Zemlje kojima je pristup europskoj javnoj nabavi zajamčen sporazumima Svjetske trgovinske organizacije ili bilateralnim sporazumima s EU-om, među njima SAD, Japan i Norveška, zadržale bi sadašnja prava. Tvrtke iz zemalja bez takvih sporazuma, poput Kine i Indije, mogle bi se suočiti s ograničenjima (Guardian, proposed regulation). Poljske vlasti pritom ne bi smjele dati prednost poljskim pred njemačkim tvrtkama jer pravila jedinstvenog tržišta i dalje zabranjuju diskriminaciju među državama članicama.

Komisija bi dobila i zasebnu, snažniju ovlast za uvođenje obveznih ograničenja ako utvrdi da neka treća zemlja sustavno onemogućuje europskim tvrtkama pristup svojim natječajima. Peking je već odgovorio na užu primjenu takve politike. Nakon što je Bruxelles 2025. na temelju postojećeg Instrumenta za međunarodnu nabavu ograničio pristup kineskih ponuditelja natječajima za medicinske proizvode, Kina je uzvratila jednakim ograničenjima dobavljačima iz EU-a (Crowell). Mogućnost trgovinske odmazde stoga nije teorijska, nego već potvrđena u praksi.

Pragovi kvalitete bez zajamčene zaštite radnika

Ugovori bi se u pravilu dodjeljivali prema najboljem omjeru cijene i kvalitete, pri čemu bi kvaliteta nosila najmanje 30 % bodova, odnosno najmanje 50 % u radno intenzivnim uslugama poput čišćenja i zaštitarskih poslova (EU Perspectives, proposed regulation). Ti pragovi, međutim, sami po sebi ne jamče radnička prava. Talijanska sindikalna središnjica CGIL upozorava da bi prijedlog mogao oslabiti talijanski Zakonik o javnim ugovorima iz 2023., koji od ponuditelja traži da navedu primjenjivi kolektivni ugovor i dokažu da osiguravaju jednakovrijednu zaštitu (Il Fatto Quotidiano). Budući da uredba ima prednost pred nacionalnim pravom, otvoreno je pitanje bi li Italija smjela zadržati strože zahtjeve.

Europska konfederacija sindikata zatražila je od Parlamenta i Vijeća da u tekst uvrste obvezujuće odredbe o zaštiti radnika (ETUC). Bez njih bi veće bodovanje kvalitete moglo poboljšati tehničku vrijednost nabavljene robe i usluga, ali ne bi spriječilo ponuditelje da niže troškove ostvaruju slabijim radnim uvjetima.

Vlade još nisu zauzele strane

Povjerenik Stéphane Séjourné tvrdi da su naručitelji i dosad mogli davati veću težinu kvaliteti, ali su to izbjegavali zbog straha od sudskih sporova, pa želi da gradonačelnici politički odgovaraju za odluke o nabavi (Le Monde). Njemačka industrijska i trgovinska komora smatra da zahtjevi za lokalnim podrijetlom trebaju biti krajnja mjera jer mogu povećati cijene i izazvati protumjere (DIHK). Devet država članica, među njima Švedska, Češka, Finska i Irska, u prosincu 2025. upozorilo je da bi široko postavljena politika europske prednosti mogla oslabiti tržišno natjecanje (Euronews). Upozorenje je prethodilo ovom prijedlogu, pa se nijedna vlada još nije službeno izjasnila za njega ili protiv njega.

U redovnom zakonodavnom postupku Europski parlament i Vijeće moraju prihvatiti istovjetan konačni tekst. U Vijeću je potrebna kvalificirana većina, odnosno potpora najmanje 15 od 27 vlada koje predstavljaju najmanje 65 % stanovništva EU-a (European Parliament). Nijedna institucija još nije počela oblikovati pregovaračko stajalište. Prije glasovanja raspravu bi moglo odrediti praktično pitanje provedbe: tko će provjeravati potječe li roba u ponudi doista iz EU-a i tko će snositi dodatni trošak kada davanje prednosti europskim dobavljačima povisi cijenu nabave?

Komisija je predložila mogućnost europske prednosti, ali ne i obvezu njezine primjene. Parlament i nacionalne vlade sada odlučuju hoće li Europa dobiti zajedničko pravilo nabave ili samo popis mogućnosti koje naručitelji mogu zanemariti. Zasad ni jedni ni drugi nisu otkrili svoje namjere.