EU uklonio dvojicu oligarha, zadržao 3,000 na popisu

Države članice EU-a dogovorile su u utorak da s europskog popisa sankcija protiv Rusije uklone ruske milijardere Ališera Usmanova i Mihaila Fridmana. Zauzvrat, ograničenja za više od 3.000 drugih osoba i subjekata (Kyiv Independent) ostaju na snazi do 22. rujna 2029. (The Guardian). Latvija i Estonija u međuvremenu su obojici uvele nacionalne sankcije, no njima ne mogu obnoviti zamrzavanje imovine koje je vrijedilo u svih 27 država članica.

Zašto jedan popis ima tako širok doseg

Važnost popisa EU-a proizlazi iz obveza koje nameće privatnim poduzećima. Prema Uredbi 269/2014, kojom se sankcije protiv Rusije pretvaraju u obvezujuća financijska pravila, svatko tko drži novac osobe s popisa mora ga zamrznuti, a toj osobi nitko ne smije isplaćivati novac (EUR-Lex). Obveza vrijedi za banke i poduzeća iz EU-a gdje god posluju. Obuhvaća i građane Unije u inozemstvu te poslove koji se barem djelomice odvijaju unutar EU-a.

U praksi istu listu provjeravaju i primjenjuju banka u Frankfurtu, javni bilježnik u Milanu i fond u Luxembourgu. Kad brisanje pravno stupi na snagu, imena ove dvojice više neće biti na popisu. Time prestaju samo ograničenja koja proizlaze iz tog popisa; zasebna naredba koja se odnosi na određenu imovinu zasebno je pravno pitanje.

Točan trenutak stupanja promjene na snagu još nije utvrđen. BBC Russian izvijestio je da se odluka u utorak navečer pojavila u Službenom listu Europske unije, službenom glasilu u kojem se akti moraju objaviti prije nego što postanu obvezujući (BBC Russian). To Brief još nije provjerio broj akta o izmjeni ni vrijeme njegova stupanja na snagu u samom Službenom listu.

Kako su dva imena blokirala produljenje sankcija

Za produljenje uvrštenja na popis potrebna je jednoglasnost, pa svaka vlada može staviti veto. Kad se približi rok, jedno sporno ime tako može postati sredstvo pritiska u pregovorima o tisućama drugih. Ako produljenje ne prođe, sankcije prestaju vrijediti za sve s popisa.

Diplomati su za Euronews rekli da se Francuska pridružila Slovačkoj u traženju brisanja Usmanova s popisa (Euronews). Pariz nije javno obrazložio svoj stav. U postupku produljenja istekla su i neka druga uvrštenja, no dogovor su blokirala upravo ova dva imena.

Latvija je 21. rujna uložila veto, a zatim odustala od blokade. Obrazložila je to rizikom da bi istekom cijelog popisa svi ostali na njemu ostali bez sankcija (Kyiv Independent, The Guardian). U našem ranijem izvještaju opisali smo kako je taj veto na kraju povučen (To Brief).

Estonija se protivila brisanju, ali se suzdržala. Budući da su za jednoglasnu odluku potrebni glasovi svih članica, a suzdržanost ne znači veto, Tallinn je zabilježio svoje protivljenje bez zaustavljanja odluke. Estonsko ministarstvo vanjskih poslova ishod je predstavilo kao produljenje sankcija protiv pojedinaca na tri godine (Ministarstvo vanjskih poslova Estonije). Dulje razdoblje produljenja smanjuje broj rokova u kojima bi jedna prijestolnica mogla zaprijetiti cijelom popisu.

Što baltičke sankcije mogu, a što ne mogu

Latvijska vlada izvijestila je da je do 23. rujna obojici muškaraca uvela financijska ograničenja i zabranu ulaska (LSM). Estonija je svoje nacionalne sankcije objavila nakon njihova brisanja s popisa EU-a. Obje su mjere zasad opisane samo općenito, a iznimke i datumi početka primjene nisu potvrđeni.

Litva kasni. Njezino ministarstvo vanjskih poslova predložilo je da se obojici na pet godina zabrani ulazak u zemlju (LRT). Zamrzavanje imovine još se izrađivalo 23. rujna, a nijedna litavska mjera dotad nije stupila na snagu (Lrytas/ELTA).

Doseg nacionalnih sankcija ograničen je granicama nacionalnog prava. Latvijska ili estonska odluka o zamrzavanju obvezuje banke i poduzeća pod nadležnošću te države, ali ne može narediti postupanje njemačkoj ili talijanskoj banci niti vratiti dvojicu muškaraca na popis EU-a.

Zabrane ulaska mogu imati širi doseg. Schengenski informacijski sustav, zajedničku bazu podataka koju granične službe koriste u prostoru bez unutarnjih graničnih kontrola, omogućuje da zabrana jedne države dovede do odbijanja ulaska u drugima (EUR-Lex). Nema dokaza da su Riga ili Tallinn unijeli takvu obavijest u sustav. Čak i ako to učine, obavijest se odnosi na putovanja, a ne na novac.

U tome je bit dogovora: EU je osigurao tri godine stabilnosti za širi sankcijski popis, ali je pritom izgubio jedini instrument koji je svaku banku i poduzeće u Uniji obvezivao da zamrzne novac ove dvojice. Baltičke mjere mogu ih ograničiti kod kuće, a schengenske obavijesti mogle bi im onemogućiti ulazak u Europu, no nijedna od tih mjera ne doseže njihove račune u Frankfurtu ili Luxembourgu. Vraćanje na zajednički popis zahtijevalo bi novu jednoglasnu odluku EU-a, uz isti rizik veta zbog kojega su sada uklonjeni.