Europa ima Patriote, Washington punjenja

Prema modelu Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) i izvještajima CNN-a i Reutersa, Sjedinjene Države potrošile su približno polovicu svojih presretača za sustav Patriot i gotovo četiri petine projektila THAAD u sukobu s Iranom. To su isti sustavi na kojima su europske članice NATO-a gradile protuzračnu obranu, obuku i odvraćanje. Posjedovati lanser ne znači imati političku ni industrijsku kontrolu nad sljedećom raketom.

Proizvodni jaz

Trumpova administracija odbacuje tvrdnje da je manjak streljiva opasan, ali nije objavila stvarne zalihe ni pragove ispod kojih rezerve smatra neprihvatljivo niskima. CSIS procjenjuje da su se američke zalihe presretača Patriot spustile ispod 1.000, s oko 2.200 prije rata. Zalihe projektila THAAD sada su blizu 250, nakon što su iznosile 452 (CSIS).

Reakcija Pentagona pokazuje da pritisak postoji. Ministarstvo obrane potpisalo je ugovore s Lockheed Martinom i Northrop Grummanom kako bi se proizvodnja Patriota utrostručila, a proizvodnja THAAD-a učetverostručila. Northrop je objavio da je dobio ugovore za ubrzanje proizvodnje vrijedne 3 mlrd. dolara (Defense News, Northrop Grumman). Proizvodnja se ne utrostručuje ako su zalihe dovoljne. No novi kapaciteti stižu tek potkraj desetljeća, a ne u idućem tromjesečju.

Ukrajina, istočno krilo NATO-a, Bliski istok i indo-pacifičko područje oslanjaju se na istu proizvodnu liniju pod američkom kontrolom. Kako smo pisali prošloga tjedna, Washington je već pokrenuo formalnu reviziju rasporeda svojih snaga u Europi (To Brief). Rakete uvode još tvrđe ograničenje: čak i ondje gdje američka politička obveza ostaje na snazi, fizička ponuda nije neograničena.

Europa plaća, Washington odlučuje

Nizozemska pokazuje kako ta ovisnost izgleda u praksi. Haag je postao prva članica NATO-a koja je usmjerila 500 mil. eura kroz PURL, NATO-ov mehanizam kojim saveznici financiraju američko oružje za Ukrajinu, a Kijevu je već donirao lansere Patriot, radar i presretače (Dutch Defence).

No europski novac u američkoj proizvodnoj cijevi ne daje Europi nadzor nad time što iz nje izlazi. Washington odlučuje koji će rijetki presretači otići Ukrajini, koji ostaju u američkim zalihama, koji idu partnerima na Bliskom istoku, a koji popunjavaju narudžbe saveznika. Kako je upozorio nizozemski NRC, samo je Patriot učinkovit protiv balističkih projektila; kako se zalihe smanjuju, Ukrajina bi mogla biti prisiljena gledati kako Rusija dobiva širi prostor za djelovanje.

Švicarska je konkretan dokaz preraspodjele prioriteta. Bernu je poručeno da će isporuke Patriota kasniti jer Washington najprije šalje presretače Ukrajini (Reuters). Nijedna europska saveznica nije javno prijavila usporedivo kašnjenje. No redoslijed čekanja može se ponovno promijeniti jednom američkom političkom odlukom.

Što Europa može, a što ne može zamijeniti

Na nižim i srednjim slojevima protuzračne obrane Europa ima prostor za djelovanje. Njemačka je Ukrajini isporučila sustave IRIS-T iz vlastite proizvodnje (Bundesregierung). Projektil Aster, koji proizvodi MBDA i koji se koristi s francusko-talijanskim lanserom SAMP/T, najsnažnija je europska opcija višeg sloja. Francuska, Italija i Ujedinjena Kraljevina naručile su više od 200 dodatnih Aster projektila i skratile rokove isporuke (MBDA).

Kod najtežih balističkih prijetnji jaz ostaje otvoren. Nijedan europski sustav ne može se mjeriti s onim što PAC-3 MSE ili THAAD mogu učiniti protiv brzih bojnih glava. Licencirana proizvodnja američkih tipova projektila u Europi obično traje tri do sedam godina nakon potpisivanja ugovora, prema Reutersu. Ukrajinski konzorcij Fire Point s deset europskih partnera razvija jeftiniji presretač koji bi trebao dopuniti Patriot, ali prvo puno presretanje balističkog projektila na testiranju ne očekuje se prije sredine 2027. (Defense News).

Kratkoročni europski odgovor mora biti izgradnja dovoljno vlastitih kapaciteta da se oskudni američki presretači čuvaju samo za prijetnje koje nijedan drugi sustav ne može zaustaviti. Europski ministri obrane svojim javnostima još nisu objasnili kako će se ta preraspodjela provesti ni u kojem roku. Podaci o manjku javno su dostupni, a čita ih i Moskva.