Četiri zemlje pritišću Italiju zbog azila

Finska je postala četvrta europska zemlja koja priprema vraćanje tražitelja azila u Italiju prema novim pravilima Europske unije o odgovornosti za obradu zahtjeva. Time raste politički pritisak na Rim, ali zasad ne i broj stvarno provedenih transfera.

Finsko Ministarstvo unutarnjih poslova objavilo je da se transferi „trenutačno pripremaju” prema Uredbi o upravljanju azilom i migracijama, središnjem dijelu migracijskog pakta EU-a iz 2024. koji je zamijenio stari dublinski sustav određivanja države odgovorne za zahtjev za azil. Helsinki nije objavio ni broj osoba, ni rokove, ni potvrdu da je itko zaista premješten (ANSA, TRT World).

Dosadašnji omjer

Osnovna je logika jednostavna. Ako netko uđe u Europsku uniju preko Italije, a zatim ode, primjerice, u Njemačku ili Finsku, nova uredba predviđa da ga Italija ponovno primi i obradi njegov zahtjev za azil. Države sjeverne i zapadne Europe žele da se to pravilo doista provodi. Italija, međutim, može usporiti ili odbiti preuzimanje. Dva mjeseca nakon početka primjene pravila svaka zemlja koja je testirala talijanske obveze dobila je drukčiji odgovor.

Austrija je zasad jedina država s potvrđenim ishodima. Beč je prijavio četiri provedena transfera od početka primjene pravila 12. lipnja 2026., pri čemu su tražitelji azila u Italiju putovali vlakom ili autobusom u slučajevima u kojima je postojala suradnja (ORF). Četiri osobe nisu mnogo, ali pokazuju da sustav može fizički funkcionirati.

Švicarska je između pripreme i provedbe. Talijanske su vlasti, prema izvješćima, prihvatile 51 švicarski zahtjev za ponovno preuzimanje nakon 12. lipnja, a Bern je rezervirao letove za kraj kolovoza (NZZ, Ticinonews). Hoće li ti letovi zaista poletjeti, još nije jasno.

Njemačka je naišla na zid. Kao što smo izvijestili prošloga tjedna, Berlin je planirao tri vraćanja; Rim je odbio sva tri, tvrdeći da je riječ o starim predmetima iz razdoblja prije početka primjene pakta (Tagesschau). Na konferenciji za novinare 19. kolovoza njemačka je vlada govorila o „koordinaciji”, ne o provedenim transferima (Bundesregierung).

Francuska i Nizozemska ostale su po strani. Pariz je, prema dostupnim izvješćima, odlučio ne pritiskati Rim dok se nastavlja suradnja na smanjenju odlazaka preko Sredozemlja (ANSA).

Zašto Italija može reći ne

Najteži podatak dolazi od Europske komisije, izvršnog tijela Europske unije. Između 12. lipnja i 7. srpnja osam država članica poslalo je Italiji 12 zahtjeva za transfer. Italija je odbila sve (procjena Komisije, 2EU Brussels).

Otpor Rima ima dvije razine. Pravna je tvrdnja da se mnogi zahtjevi odnose na osobe koje su u Italiju stigle prije stupanja pakta na snagu, zbog čega se nova pravila, prema ministru unutarnjih poslova Matteu Piantedosiju, na njih ne mogu primijeniti (Brussels Signal).

Politički je argument izravniji. Piantedosi njemačke zahtjeve za transfer povezuje sa širim prigovorom Rima: brodovi njemačkih nevladinih organizacija spašavaju migrante na moru i dovode ih u talijanske luke, čime nastaje upravo onaj broj predmeta koji Berlin zatim želi vratiti Italiji. Rim također tvrdi da je njegov sustav prihvata pod pritiskom otkako je Italija u prosincu 2022. obustavila dolazne transfere (Euronews).

Rok kao poluga

Nova pravila stvaraju vrlo konkretan problem za zemlje koje pritišću Italiju. Prema Uredbi o upravljanju azilom i migracijama, država koja utvrdi da je druga zemlja odgovorna za zahtjev obično ima šest mjeseci da fizički provede transfer. Ako propusti taj rok, odgovornost se vraća državi koja je transfer zatražila (Sud Europske unije, predmet Shiri). Italija zato ne mora odbijati zauvijek. Dovoljno je pustiti da vrijeme istekne.

Finska objava pretvara spor iz njemačko-talijanskog prijepora u širi test: mogu li države odredišta natjerati Italiju da ponovno preuzima ljude koji su preko nje ušli u Uniju. Austrija je pronašla uzak prolaz s četiri dogovorena slučaja. Njemačka je zaustavljena. Švicarska ima prihvaćene zahtjeve, ali ne i potvrđene odlaske. Finska priprema postupke bez brojki i datuma. Francuska se zasad povukla.

Vožnje vlakom, odbijeni zahtjevi i propušteni rokovi sada određuju što nova uredba znači u praksi. Komisija, koja je u srpnju evidentirala tih 12 odbijenica, duguje vladama jasno stajalište o tome je li talijanski otpor u skladu s propisom za koji je i Rim glasao. Svaki mjesec bez takvog stajališta vraća odgovornost zemljama koje su zatražile pomoć.