Francuska traži mjesto u razgovorima u Abu Dhabiju

Francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noël Barrot rekao je 8. studenoga da će Francuska sudjelovati u razgovorima koje Ukrajina, Rusija i Sjedinjene Države planiraju održati 10. i 11. studenoga u Abu Dhabiju te obećao da će Europljani biti „dobro zastupljeni” (RTL, ukrajinsko predsjedništvo). Nije rekao tko će predstavljati Francusku ni hoće li taj predstavnik sjediti za stolom s trima delegacijama ili sudjelovati samo na odvojenim sastancima. Ulog Europske unije nije sporedan: ona odlučuje o sankcijama, raspolaže novcem za obnovu i sigurnosnim jamstvima potrebnima za svaki dogovor. Upravo ta dva neodgovorena pitanja određuju koliko vrijedi Barrotovo obećanje.

Prisutnost još ne znači i mjesto za stolom

Barrot nije mogao imenovati francuskog predstavnika, a rekao je i da sam neće sudjelovati u pregovorima. Obećao je da će Pariz „dati da se čuje europski glas” (RTL), ali nije precizirao znači li to sudjelovanje u glavnim razgovorima ili neki drugi oblik uključenosti (AP). Najavu je iznio prije okupljanja delegacija, dok se o formatu još raspravljalo: Pariz je tako objavio da će sudjelovati, a da nije bilo jasno u kojem obliku.

Washington i Moskva opisali su uži krug sudionika. Jared Kushner, izaslanik američkog predsjednika Donalda Trumpa, napisao je 6. studenoga da će se s europskim partnerima u Abu Dhabiju razgovarati „na marginama”, a u širi format uključiti ih tek „ako bude napretka” (AFP preko Channel NewsAsia). Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je 3. studenoga da Europljani ne mogu sudjelovati u trostranim razgovorima, premda će kasnije biti potrebni za šire rasprave o sigurnosti (TASS). Prema tadašnjim izjavama, nijedna strana Europljanima nije obećala mjesto za stolom. Washington i Moskva govorili su o savjetovanju, a Barrot je najavio sudjelovanje; razlika nije u protokolu. U glavnim razgovorima oblikuju se uvjeti.

Mandat koji nitko nije dao

Čak i da dobije mjesto, ondje ne bi bilo nikoga tko pregovara u ime Europske unije. Talijanska premijerka Giorgia Meloni u pismu od 5. studenoga upozorila je na taj problem. Zatražila je od čelnika EU-a da odluče tko će zastupati Uniju za pregovaračkim stolom i s kakvim ovlastima (ANSA). Pitanje je uputila onima koji o tome mogu odlučiti: samo čelnici, djelujući zajednički, mogu pregovaraču dati ovlast da govori u ime svih.

Odgovor je istoga dana stigao od Antónia Coste, predsjednika Europskog vijeća, koji predsjeda sastancima čelnika država članica. Napisao je da interese EU-a trebaju zastupati institucije same Unije, ali nije imenovao izaslanika niti mu dao mandat za Abu Dhabi (Costino pismo). Europske vlade već tjednima traže takvo razjašnjenje (To Brief).

U pitanju sankcija ulozi su najvidljiviji. Kaja Kallas, visoka predstavnica EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku, rekla je 6. studenoga ministrima vanjskih poslova baltičkih zemalja da se dogovor koji obuhvaća sankcije, obnovu ili sigurnosna jamstva ne može provesti bez sudjelovanja Europe (EEAS). Za ukidanje ili ublažavanje sankcija EU-a potrebna je jednoglasna suglasnost vlada članica, pa svaka država može blokirati odluku (Vijeće EU-a). Francuska ima takav veto, ali i svaka druga prijestolnica. Koliko god vlada podržavalo dogovor, jedna protivna zemlja može ga zaustaviti. Zato francusko obećanje iz Abu Dhabija ne može samo po sebi postati obveza cijele Europe.

Najava mijenja i odnose među europskim prijestolnicama dok čekaju zajednički dogovor. Vlade koje su tražile jedinstven europski glas sada moraju reagirati na francuski nastup, a da se prethodno nisu dogovorile što bi taj glas trebao reći.

Barrot je obećao da će Francuska sudjelovati u Abu Dhabiju prije okupljanja delegacija. Dva bi odgovora tom obećanju dala pregovaračku težinu: hoće li francuski predstavnik sudjelovati u glavnim razgovorima i može li ondje govoriti u ime šireg kruga od same Francuske? Na prvo trebaju odgovoriti Washington i Moskva. Na drugo vlade EU-a, a Costino pismo pokazuje da odgovor još nemaju.