Francuska prodala obveznice uz 4,93%

Na aukciji 1. listopada ulagači su tražili prinos od 4,93 posto kako bi Francuskoj posudili novac do studenoga 2036. godine. Kad je ista obveznica prodana 3. rujna, prinos je iznosio 4,23 posto (Reutersova tablica aukcija). Francuska je prodala sve što je ponudila. Vlada je istoga dana predstavila proračun koji predviđa zamrzavanje plaća u javnom sektoru i većine mirovina.

Državna agencija za upravljanje dugom prikupila je ukupno 11.999 milijuna eura, a pristigle ponude premašile su količinu ponuđenih obveznica (Reutersova tablica aukcija, Le Monde). Kupaca je bilo dovoljno, ali država se morala zadužiti uz viši prinos.

Koliko više prinose košta državu

Državna obveznica zajam je državi uz unaprijed određene isplate. Kad ulagači prodaju postojeće obveznice, njihova cijena pada, a raste prinos koji novi kupac može ostvariti. Taj se povrat naziva prinos (Europska središnja banka) i pokazuje koliko trenutačno stoji zaduživanje.

Viša cijena odnosi se samo na novi dug. Obveznice koje je Francuska već izdala zadržavaju stare isplate. Povećani trošak postupno ulazi u proračun dok država izdaje novi dug i zamjenjuje obveznice kojima je dospjela otplata; račun tako raste s izdavanjem svake nove obveznice, a ne preko noći.

Vlada očekuje da će godišnji trošak kamata porasti sa 79,2 milijarde eura u 2026. na 91,2 milijarde eura u 2027. (francuska vlada). Jedna aukcija ne određuje taj iznos, koji obuhvaća cjelogodišnje zaduživanje i refinanciranje. Ona pokazuje po kojoj se cijeni to refinanciranje trenutačno odvija.

Globalna rasprodaja i francuska premija

Francuska nije bila jedina. Prinos na desetogodišnje američke državne obveznice 1. listopada dosegnuo je oko 5,34 posto, najviše od 2002. godine. Reuters je globalnu rasprodaju povezao s velikim dugovima država i valom novih obveznica koje su stizale na tržište (Reutersovo objašnjenje). Isti su pritisci nekoliko dana ranije povisili troškove zaduživanja Belgije i Portugala (To Brief).

Francuska se ipak zaduživala skuplje od susjeda. Prema podacima LSEG-a toga dana, prinos na francuske desetogodišnje obveznice iznosio je 4,9501 posto, a na njemačke 3,6179 posto, što je razlika od oko 133 bazna boda (stotinki postotnog boda). Bio je viši i od talijanskog prinosa, koji je iznosio 4,7171 posto (CNBC). Ta razlika prinosa, poznata kao spread, uobičajena je mjera koliko neka država plaća više od Njemačke, referentnog dužnika eurozone.

Razliku ipak treba pažljivo tumačiti. Ona raste kad francuski prinosi rastu, ali i kad njemački padaju. Njemačke obveznice toga su dana ojačale unatoč općem kretanju tržišta jer su ih ulagači kupovali kao sigurno utočište (dpa-AFX). Podaci pokazuju da je Francuska u tom trenutku plaćala više od Njemačke i Italije, ali ne i koliki je dio dnevnog rasta prinosa bio specifičan za Francusku.

Tko plaća skuplje zaduživanje

Ministar financija Roland Lescure izjavio je da Francuska na tržištima zadržava čvrst položaj (Lescureova izjava). Aukcija to potvrđuje u užem smislu: prodane su sve ponuđene obveznice, a ponuda za kupnju bilo je i više. No veće kamate natječu se za isti novac kao i druge javne potrebe, dok vlada očekuje da će francuski dug 2027. dosegnuti 121,7 posto BDP-a, odnosno vrijednosti svega što gospodarstvo proizvede u godinu dana (AFP).

Prijedlog proračuna trebao bi smanjiti proračunski manjak, razliku između godišnjih državnih rashoda i prihoda, s očekivanih 5,4 posto BDP-a u 2026. na 5 posto u 2027. godini. Dio uštede trebao bi doći od zamrzavanja plaća u javnom sektoru i većine mirovina (Reutersovo izvješće o proračunu). Ušteda od zamrzavanja mirovina procjenjuje se na 5,5 milijardi eura, prema AFP-u. Francusko neovisno tijelo za nadzor javnih financija, Visoko vijeće za javne financije, prema izvješću France 24 ocijenilo je da je planirano smanjenje ograničeno u odnosu na napor potreban za stabilizaciju duga (France 24).

Od viših prinosa korist imaju oni koji državi posuđuju novac sada, dok su ulagači koji već drže francuske obveznice gledali kako im pada tržišna vrijednost ulaganja.

Francuska je 1. listopada prodala obveznice, ali se za novi dug morala zadužiti skuplje. Viša cijena postupno će povećavati račun za kamate sa svakom novom obveznicom i svakim refinanciranjem. Istodobno, proračun koji je vlada predstavila toga dana traži od javnih službenika i umirovljenika da snose dio ušteda, iako nadzorno tijelo smatra da plan nije dovoljno ambiciozan za stabilizaciju duga.