Kremlj hladi najave zračnog primirja

Kremlj je u subotu ocijenio da su izvješća o američko-ukrajinskom prijedlogu zračnog primirja „preuranjena”, ali je istodobno poručio da je Rusija otvorena za „nove ideje” (n-tv). Istoga su tjedna slovački izvori prenijeli da Moskva namjerava nastaviti borbu do „potpune pobjede” (Aktuality). Te dvije poruke nisu nužno proturječne. Rusija može nastaviti rat, a istodobno pustiti da nejasna ideja primirja kruži europskim prijestolnicama. Dok nitko precizno ne kaže što bi zračno primirje obuhvaćalo, Moskva dobiva prostor za razdvajanje savezničkih vlada prije nego što išta mora prihvatiti, odbiti ili prekršiti.

Washington i Kijev usuglasili su se oko prijedloga ograničene obustave zračnih napada, uz nastavak borbi na kopnu (Kyiv Independent). Moskva formalni prijedlog još nije primila. Čeka. U Europi se, međutim, već vidi razlika u tumačenju tog čekanja. Francuska i Njemačka zamrzavanje neba čitaju kao razlog za ubrzavanje proizvodnje oružja. Slovačka ga vidi kao argument za povlačenje iz vojne potpore Ukrajini. Moskva ne mora ništa potpisati: sama neodređenost produbljuje postojeće pukotine.

Formula koju nitko nije definirao

„Zračno primirje” nema ustaljeno pravno značenje. Češki mediji to jasno ističu: takav bi dogovor zaustavio napade iz zraka, ali bi ostavio otvorenima kopnene borbe, topništvo i sabotaže (iROZHLAS). Kijev je ranije govorio o „tišini na nebu”, pokušavajući odvojiti zračnu suzdržanost od rata na kopnu (President of Ukraine). Nijedan sadašnji prijedlog ne objašnjava koje bi oružje bilo obuhvaćeno, vrijedi li zabrana za energetsku infrastrukturu i crnomorske luke, niti što slijedi kada jedna strana prijavi kršenje.

Problem provjere nije teorijski. Ne postoji međunarodno tijelo koje može nadzirati ukrajinski zračni prostor. Ako projektil pogodi elektranu, netko mora utvrditi čiji je bio i koje posljedice slijede. Taj bi posao pao na nacionalne radarske sustave i satelitske obavještajne podatke, dok bi se odgovor dogovarao politički, a ne automatski provodio (2eu.brussels). Svaka prijestolnica u takvu prazninu može upisati vlastito tumačenje.

Zapadne prijestolnice pripremaju se za neuspjeh, ne za mir

Francuska nebo promatra kao vojno-industrijski problem. Zajednička izjava Elizejske palače i Ukrajine od 14. srpnja predviđa 16 zrakoplova Rafale i francusko-talijanske sustave protuzračne obrane, pri čemu se zračna i proturaketna sposobnost opisuje kao „prvo jamstvo sigurnosti” (Élysée, Reuters). Njemačka gura protubalistički program devet država kako bi smanjila ovisnost o američkim presretačima (Defense News). Poljska je predložila trostranu proizvodnju raketa Patriot sa Sjedinjenim Državama i Ukrajinom, s tvornicom blizu prostora kojem bi trebala služiti (Defence24). Sve tri vlade polaze od iste pretpostavke: prekid vatre na nebu koji se uruši opasniji je od izostanka dogovora, pa se kapaciteti grade kao da će propasti.

Rumunjska pokazuje koliko je taj rizik opipljiv. Kako smo pisali prošloga tjedna, rumunjski F-16 srušili su bespilotne letjelice koje su dva dana zaredom ušle u nacionalni zračni prostor u blizini dunavskog koridora (To Brief, SpotMedia). Obustava ruskih udara na jug Ukrajine izravno bi smanjila putanje koje aktiviraju rumunjske uzbune. No ruska otvorenost može imati jednostavnije objašnjenje: ukrajinski napadi na ruske rafinerije stvaraju troškove koje Moskva želi smanjiti (Digi24). To je računica pritiska, a ne signal mira.

Slovačka otkriva pukotinu u savezu

Najveći europski politički rizik vidi se u Bratislavi. Premijer Robert Fico nazvao je koaliciju voljnih, skupinu koju predvodi Pariz i koja usklađuje isporuke oružja, obuku i obveze nabave za Ukrajinu, „klubom ratnih huškača” te odbacio smrtonosnu pomoć (ta3). Slovačka se ipak tiho uključila u rad te iste koalicije na tehničkoj razini, što je potvrdilo francusko veleposlanstvo (Denník N). Nije jasno što ta radna razina stvarno mijenja: moguće je da slovački dužnosnici sjede na sastancima planiranja bez obveze isporuke opreme. Ali razlika između javne politike i tihe suradnje pokazuje kako jezik primirja postaje domaći politički alat. Fico svaki prijedlog zračnog primirja može koristiti kao argument protiv vojnih obveza, dok njegovi dužnosnici iza kulisa nastavljaju suradnju.

To je mehanizam koji Moskva može iskoristiti bez potpisivanja ijednog dokumenta. Europske vlade nisu javno dogovorile što bi zračno primirje obuhvatilo, tko bi provjeravao kršenja i što bi učinile kada bi ga Moskva testirala. Na to pitanje moraju odgovoriti Macron, Merz, Tusk i njihovi ministri obrane. Zasad ga nisu dali.