Maroko zaustavio 294 osobe kod Ceute

Masovni ulazak u Ceutu, kakav se krajem srpnja već dogodio na toj osjetljivoj granici, 15. kolovoza nije se ponovio. Marokanske sigurnosne snage zaustavile su skupine ljudi kod Fnideqa, tri kilometra od španjolske enklave na sjeveru Afrike, koristeći suzavac, helikoptere i policijske pse. Na prijelazu El Tarajal španjolske su vlasti izvijestile da je stanje mirno i da nije bilo skupnog ulaska (Europa Press, EFE). Upravo je ta tišina pokazala gdje je stvarna kontrola: ne u Madridu ni u Bruxellesu, nego u Rabatu.

Maroko je odlučio provoditi kontrolu

U danima prije pokušaja prelaska marokanska je policija uhitila 61 osobu zbog sumnje da su na društvenim mrežama poticale pokušaje ulaska u Ceutu. Samoga 15. kolovoza sigurnosne su snage kod Fnideqa zaustavile 294 osobe, nakon što su prva izvješća tijekom dana govorila o 111 zaustavljenih (Hespress). Španjolska je oko enklave rasporedila oko 1.600 policajaca i pripadnika Guardia Civil te otkazala dopuste u vojsci (El País). No španjolska mobilizacija bila je osiguranje, a ne presudan element.

Kako smo ranije pisali (To Brief), srpanjski val dogodio se u trenutku kada je marokanska kontrola granice djelovala nedovoljno čvrsto ili namjerno popustljivo. Tisuće ljudi stigle su do Ceute tijekom nekoliko noći, pretvorivši bilateralni granični spor u europsko pitanje odgovornosti na vanjskoj granici Unije. Ceuta je španjolski i europski teritorij, ali Španjolska traži provjeru identiteta za putovanje iz enklave na kopno, čime se daljnje kretanje znatno ograničava. Zato Ceuta nije toliko važna kao migracijski prolaz koliko kao test tko stvarno nadzire pristup teritoriju Europske unije.

Maroko je 15. kolovoza odlučio provesti kontrolu. Usporedba sa srpnjem otvara jednostavno pitanje: ako Rabat može zaustaviti prelazak kada to želi, europska granica kod Ceute funkcionira onoliko koliko Rabat odluči da će funkcionirati.

Novac bez zapovjednog lanca

Nijedan ugovor ne obvezuje Maroko da čuva europsku granicu. Taj se odnos ne vidi u obvezujućem tekstu, nego u novcu. Nekoliko dana nakon srpanjskog proboja predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen pisala je španjolskom premijeru Pedru Sánchezu. Maroko je nazvala „važnim strateškim partnerom” i ponudila dodatnu tehničku i financijsku potporu (Brussels Signal). Povjerenik Magnus Brunner naveo je španjolsku dodatnu hitnu dodjelu od 114 milijuna eura, uključujući oko 28 milijuna eura za sustave prihvata i povratka u Ceuti (Euronews).

Lanac moći ide u jednom smjeru. Maroko odlučuje tko će uopće stići do granice. Španjolska preuzima pravne posljedice kada ljudi dođu na njezin teritorij. Bruxelles nudi novac i Frontex, agenciju Europske unije za granice koja pomaže nacionalnim snagama, ali im ne zapovijeda. Europska komisija ne može narediti marokanskoj žandarmeriji da rastjera okupljene. Može samo naknadno nagraditi suradnju. Belgijski istraživački centar Denktank Minerva sažeo je problem ocjenom da Ceuta razotkriva „tvrđavu Europu” kao sustav ovisan o partneru koji suradnju može uključiti i isključiti (Denktank Minerva). Do istog je zaključka došlo i njemačko izvještavanje (Tagesschau).

Što uspjeh prikriva

Što je marokansko zaustavljanje učinkovitije prije nego što ljudi dođu pod španjolsku kontrolu, to ga je teže nadzirati. Marokanske su vlasti 15. kolovoza naredile novinarima EFE-a i španjolske javne televizije TVE da napuste Fnideq tijekom policijske operacije (elDiario.es). Pravna zaštita Europske unije počinje tek kada ljudi dođu pod španjolsku nadležnost: postupak azila, sudska kontrola i jamstva temeljnih prava. Prije te točke Unija nema izravne alate kojima bi nadzirala kako Maroko provodi presretanja ili upotrebljava silu.

Pismo 22 vlade, koje su potaknule Italija i Danska, iskoristilo je Ceutu kao argument za tvrđe vanjske granice i centre za obradu zahtjeva u trećim zemljama (Euronews). Talijanska premijerka Giorgia Meloni i ministar unutarnjih poslova Matteo Piantedosi zauzeli su se za premještanje obrade zahtjeva za azil izvan teritorija Europske unije. Madrid je odgovorio da je daljnje kretanje iz enklave ostalo ispod jedan posto te optužio Rim za predizborno pozicioniranje (Il Fatto Quotidiano).

Operacija od 15. kolovoza pokazala je da plaćanje zemlji izvan Europske unije da zaustavi ljude prije granice može spriječiti vidljivu krizu u jednom danu. Nije pokazala da takav sustav smanjuje broj smrti, ublažava migracijski pritisak ili uklanja marokansku polugu prema Europi. Upravo usporedba s krajem srpnja, kada je marokanska kontrola djelovala nedovoljno čvrsto ili popustljivo, najbolje pokazuje pregovaračku snagu Rabata. Europska je granica izdržala zato što je Maroko odlučio da će izdržati. To je ovisnost predstavljena kao uspjeh.