NATO osudio upade, piloti bez pravila

Sjevernoatlantsko vijeće, najviše političko tijelo NATO-a, sastalo se 12. kolovoza i osudilo Rusiju zbog povreda zračnog prostora iznad Poljske i Rumunjske (Euractiv). Nije, međutim, aktiviralo članak 4., odredbu Sjevernoatlantskog ugovora koja pokreće službene konzultacije kada se neka saveznica osjeća ugroženo. Nije najavljeno ni novo raspoređivanje snaga, niti je objavljena promjena pravila za presretanje. Upravo je razmak između političke uzbune i vidljive vojne odluke središte ove priče.

Razlog je u raspodjeli ovlasti. NATO može osuditi, konzultirati se i rasporediti snage. No piloti i nacionalna zapovjedništva protuzračne obrane i dalje odlučuju o otvaranju vatre prema nacionalnom pravu, osim kada NATO vodi jasno proglašenu misiju s unaprijed dogovorenim pravilima djelovanja. Ta podjela prolazi kroz svaki incident iz proteklih mjesec dana.

Što je prešlo granicu

Rumunjska pokazuje kako taj problem izgleda u zraku. Rumunjski su radari 24. srpnja pratili dron koji se kretao prema unutrašnjosti zemlje s obale delte Dunava. Poletjela su dva talijanska Eurofightera na NATO-voj zadaći nadzora zračnog prostora i dva rumunjska F-16. Cilj je uništen kod Padine u okrugu Buzău; piloti su ga opisali kao prijetnju tipa Shahed/Geran-2 (Romania Insider). Drugi je dron srušen dan poslije kod Sfântu Gheorghea (Le Figaro).

Tadašnji vršitelj dužnosti rumunjskog ministra obrane Radu Miruță objasnio je ograničenje: kada se cilj proglasi neprijateljskim, djelovanje je trenutačno, ali rumunjske snage ne smiju pucati na dron dok je još u ukrajinskom zračnom prostoru (Digi24). Presudna su, dakle, tri pitanja: koliko brzo je cilj otkriven, kako je klasificiran i gdje se točno nalazi. Sva tri određuje rumunjsko pravo.

Poljski je slučaj drukčiji. Krhotine su 30. srpnja pale kod Tarnawa-Kolonije u Lublinskom vojvodstvu. Tužitelji su utvrdili da je riječ o ostacima krstarećeg projektila Kh-101 ruske proizvodnje (Rzeczpospolita). Ministar obrane Władysław Kosiniak-Kamysz rekao je u Sejmu da je general Ireneusz Nowak imao ovlast narediti rušenje ako bi putanja projektila ugrozila naseljena područja (poljsko Ministarstvo obrane). Poljska je pozvala ruskog veleposlanika i uručila prosvjednu notu. Kako smo pisali prošlog tjedna, Poljska i baltičke države već su pooštravale zaštitu kritične infrastrukture zbog straha od ruskih operacija pod lažnom zastavom.

Države na prvoj crti vide ispitivanje. Dokazi nisu jednoznačni.

Litavski ministar obrane Robertas Kaunas rekao je da obavještajne službe prate rusko planiranje mogućih provokacija u baltičkoj regiji (LRT). Litavska vojna obavještajna služba upozorila je na konkretniji rizik: Rusija bi mogla gađati baltičke ciljeve dronovima ukrajinske proizvodnje, čime bi se zamaglilo pitanje tko ih je lansirao. NATO bi u takvom slučaju imao manje čist dokazni temelj za zajedničko djelovanje (15min). Litva već raspoređuje vojnike i brodove kod terminala za ukapljeni prirodni plin u Klaipėdi, rasklopnog postrojenja LitPol Link i hidroelektrane Kruonis (Delfi).

Bugarska nudi suprotnu sliku. Dron je 8. kolovoza eksplodirao kod Kardama, blizu kompresorske stanice na Transbalkanskom plinovodu. Prema bugarskom ministarstvu obrane, objekt je vjerojatno bio mamac tipa Maya, kakav široko koriste ukrajinske snage, a nije bilo dokaza o namjernom djelovanju protiv Bugarske (Mediapool). Bugarska je pozvala ukrajinsku veleposlanicu, ne ruskog veleposlanika. Modul GPS-a nije omogućio rekonstrukciju rute (Euronews Bulgaria). Sam taj slučaj ruši opću tvrdnju da je svaki objekt koji prijeđe u zračni prostor uz NATO namjerni ruski test.

Njemačka pokazuje drukčiju slabost: čak i kada je prijetnja na rubu vojnog područja, obrana od dronova u mirnodopsko vrijeme često počinje s policijom. Berlin širi postrojbu Savezne policije za obranu od dronova na 300 stručnjaka na osam lokacija, ali domaća uloga Bundeswehra i dalje je ustavno ograničena (Bundesregierung, Tagesschau).

Cijena osude bez mehanizma

Obrazac u tim incidentima prilično je jasan. Rumunjska je rušila dronove na temelju nacionalnih ovlasti. Poljska je aktivirala protuzračnu obranu pod nacionalnim zapovjedništvom. Litva učvršćuje infrastrukturu vojnicima i brodovima. Svaka država djeluje na vlastitoj pravnoj osnovi.

NATO-ova je osuda priznala da je problem saveznički, ali nije javno stvorila zajednički mehanizam za njegovo rješavanje. Savez je poručio da „nastavlja jačati” integriranu zračnu i proturaketnu obranu, sustav koji povezuje senzore, zrakoplove i sredstva za presretanje među saveznicama. Takav jezik opisuje postojeću aktivnost, a ne novu odluku.

Ponavljane osude bez vidljivih savezničkih mjera nose rizik da Moskva zaključi kako je praktični prag NATO-a viši od njegova političkog jezika. Razuman zaključak nije da je Rusija namjerno testirala NATO u svakom slučaju; bugarski podaci to ne dopuštaju. Zaključak je da ponovljene povrede zračnog prostora, bile one posljedica neodgovornosti ili ispitivanja granica, stvaraju obrazac u kojem države na istočnom krilu nose operativni rizik, a Savez odgovara jezikom solidarnosti.

NATO je podigao političku uzbunu, ali još nije pokazao zajednička pravila koja bi protuzračnu obranu istočnog krila učinila predvidljivom: zajedničke standarde za trenutak u kojem piloti smiju djelovati, senzore koji pouzdano rade preko granica i ovlast koja se ne vraća na početak na svakoj državnoj crti.