Pentagon odbrojava europskim snagama

Šest mjeseci. Toliko si je Pentagon uzeo da odluči koje će američke vojne funkcije u Europi ostati, a koje će biti povučene. Američki ministar obrane Pete Hegseth rekao je u lipnju ministrima NATO-a da će neke saveznice na toj provjeri pasti, a neke proći „s odličnim uspjehom” (Stars and Stripes, Euronews). Pitanje nije samo koliko će američkih vojnika ostati na kontinentu. Ako Washington povuče zapovjedne, obavještajne, logističke i nuklearne funkcije na kojima počiva NATO-ova obrana prije nego što Europa izgradi zamjene, odvraćanje slabi i bez formalnog napuštanja članka 5., klauzule o zajedničkoj obrani.

Što Washington daje, a što provjera mjeri

Elbridge Colby, glavni strateg Pentagona, tu promjenu naziva „NATO 3.0”: Europa preuzima konvencionalnu obranu, Amerika zadržava nuklearni kišobran i preusmjerava snage prema Pacifiku (Washington Times, RFI). U prijevodu na stvarnu politiku, Washington želi da europske vlade brane vlastiti teritorij vlastitim zapovjednim sustavima, i to u roku koji Europa nije sama odabrala.

Pentagonova provjera neće se svesti na popisivanje postrojbi. Mjerit će i koliko brzo saveznice u operacijama daju pristup bazama i dopuštenja za prelete. U krizi, spora odluka jedne vlade može poremetiti cijeli NATO-ov plan.

Najvažnije su funkcije koje SAD osigurava. Amerika upravlja operativnim sustavom NATO-a: zapovjednom strukturom koja usklađuje snage preko granica, obavještajnim podacima koji otkrivaju prijetnje, zrakoplovima cisternama koji održavaju borbene zrakoplove u zraku, strateškim zračnim prijevozom za tešku opremu i aranžmanima nuklearne podjele na kojima počiva odvraćanje. General Alexus Grynkewich istodobno zapovijeda NATO-ovim vojnim operacijama u Europi i Američkim zapovjedništvom za Europu (Air & Space Forces Magazine). NATO-ovo planiranje i dalje prolazi kroz američke kanale.

Saveznice obnavljaju cijevi, ne sustav

Europa je počela graditi fizičku infrastrukturu. Članice NATO-a odobrile su plan opskrbe gorivom vrijedan 27 milijardi eura, kojim se logistički kapaciteti pomiču prema istoku (NATO). Poljska povezuje radare i raketne bitnice u jedinstvenu mrežu protuzračne obrane kako bi operateri s jednog zaslona mogli pratiti prijetnje i lansirati presretače (Army Recognition). Kako je To Brief pisao, borbena skupina pod njemačkim vodstvom nedavno je testirala noćni premještaj teškog oklopa kroz Poljsku prema Litvi, pri čemu su se vidjela uska grla u graničnim dopuštenjima i cestovnim kapacitetima. Od litavskog Suwałkijskog koridora (15min) do grčkih logističkih baza (US Embassy Greece), slična ulaganja odvijaju se duž istočnog krila.

No ništa od toga ne zamjenjuje operativni sustav. Zajednička europska flota za nadopunu gorivom u zraku s vremenom bi trebala dosegnuti oko desetak zrakoplova cisterni. Grynkewich je rekao da to nije dovoljno za održavanje rata (Air & Space Forces Magazine). Institut Europske unije za sigurnosne studije europske kapacitete protuzračne obrane i nadzora opisuje kao tanke, ograničene brzinom kojom se presretači mogu proizvoditi i gomilati u zalihama (EUISS). Najteža praznina ostaje nuklearna podjela: Francuska je otvorila razgovor o ulozi svojeg odvraćanja u europskoj sigurnosti, ali ne nudi financiranu zamjenu za arhitekturu povezanu sa SAD-om (IFRI). Njemačka je kupila F-35 za svoju zadaću u nuklearnoj podjeli, čime ovisnost o američkim sustavima više učvršćuje nego zamjenjuje (Simple Flying).

Isti se obrazac vidi u svakoj državi na krilu. Poljska može primati i premještati snage, ali ne može zamijeniti zapovjednu strukturu koja ih usklađuje. Litva može primiti njemačku brigadu, ali vrijednost tog odvraćanja ovisi o zračnoj zaštiti i pravcima pojačanja koji još ne funkcioniraju u velikom opsegu. Rumunjska može štititi stalne objekte poput NATO-ova proturaketnog sustava Aegis Ashore, ali zasad ne može sama voditi regionalni obrambeni napor.

Sat već teče

Pentagon je već povukao 5.000 vojnika iz Njemačke, uključujući postrojbu za dalekometne udare koja je ondje trebala biti raspoređena, objavio je Stars and Stripes. Colby tvrdi da će provjera NATO učiniti „snažnijim i održivijim”. Nalazi samih europskih obrambenih institucija upućuju na drukčiji zaključak: kontinent može betonirati baze i polagati cjevovode brže nego što može izgraditi zapovjednu, obavještajnu i nuklearnu arhitekturu koja tim bazama i cjevovodima daje vojni smisao.

Pentagonov šestomjesečni rok teče u razdoblju koje europski obrambeni planeri opisuju kao vrijeme povećane kratkoročne ranjivosti. Europa obnavlja infrastrukturu. Operativni sustav i dalje je američki. Colby i Hegseth moraju odgovoriti na pitanje koje otvara njihova vlastita provjera: što se događa u prostoru između roka koji postavlja Washington i roka u kojem Europa stvarno može isporučiti zamjenu?