Dozvola za ruski dizel ne ukida zabranu

Tjedan dana nakon što je Donald Trump najavio isporuke ruskog dizela, nije javno poznat nijedan američki kupac ni teret namijenjen SAD-u. Washington je izdao sankcijsku dozvolu koja dopušta trgovinu. No njome se ne može ukinuti zakon iz 2022. kojim je Kongres zabranio uvoz ruskih naftnih derivata. Europska zabrana uvoza ostaje na snazi, ali njezin doseg slabi kad tankeri krenu prema trećim zemljama.

Dozvola u sukobu sa zakonom

Potez Ministarstva financija SAD-a stvaran je. Njegov Ured za kontrolu strane imovine, agencija zadužena za provedbu američkih sankcija, izdao je Opću dozvolu 135. Ona do 7. travnja 2027. dopušta prodaju i isporuku ruskog dizela, uključujući i u SAD (dozvola OFAC-a). Ne navodi kupca, količinu ni cijenu, a od Rusije ne traži da prestane napadati Ukrajinu.

Kongres i dalje zabranjuje ono što Ministarstvo financija sada dopušta. Godine 2022. zabranio je uvoz ruskih naftnih derivata, a zabrana prestaje tek kada predsjednik Kongresu službeno potvrdi da su ispunjeni određeni uvjeti. Među njima su povlačenje ruskih snaga i prekid vatre na koji Ukrajina pristane (Javni zakon 117-109). Nismo pronašli dokaz da je takva potvrda izdana.

Trump je poslije rekao da je dizel namijenjen svjetskom tržištu, „a ne nama” (Reuters). Sama dozvola ne postavlja takvo ograničenje. Njegova izjava izražava namjeru, ali pravni tekst ostavlja mogućnost uvoza u SAD.

Velike brojke, nepoznat kupac

Trumpovo obećanje zvučalo je precizno. Najavio je da će odmah biti isporučeno više od 300.000 tona, a zatim još do tri milijuna tona, ovisno o ruskim rafinerijama (Truth Social). Zbroj tih količina daje 4,8 milijuna tona, brojku koja je početkom tjedna izazvala kritike u Europi i SAD-u (To Brief). Nijedna od tih količina nije ugovorena.

Moskva je otvorila užu mogućnost. Ruska vlada 10. listopada odobrila je plasman početnih 500.000 tona na svjetsko tržište, a ugovore sa stranim kupcima prepustila trgovačkim društvima (ruska vlada). Odluka ne izdvaja nijednu pošiljku za SAD.

Savjetnik Kremlja Kiril Dmitrijev priznao je 14. listopada da treba riješiti „mnoga pitanja”, ali je ustrajao na tome da će gorivo stići u SAD (Interfax). Nije naveo kupca, brod ni datum ukrcaja. Prema izvješću, tanker s dizelom ukrcan u ruskoj baltičkoj luci 13. listopada plovio je prema Maroku (Baird Maritime).

Gdje prestaje europska kontrola

Sankcijski propisi EU-a zabranjuju kupnju i uvoz ruskog dizela u Uniju. Zato američka dozvola ne može omogućiti iskrcaj takvog tereta u Rotterdamu (uredba EU-a). Za promjenu pravila bila bi potrebna jednoglasnost, odnosno suglasnost svih vlada članica. Europska komisija poručuje da postojeće sankcije ostaju na snazi i da će se provoditi (brifing Komisije).

Slabija je kontrola nad dizelom koji ide u zemlje poput Maroka. Ondje se utjecaj EU-a svodi na europske brodare, osiguravatelje i banke. Prema ograničenju cijene, oni mogu sudjelovati u trgovini ruskim naftnim derivatima s kupcima izvan EU-a samo ako se teret prodaje ispod gornje granice koju su odredile zapadne zemlje (uredba EU-a). Tanker koji ne koristi europske usluge uopće ne podliježe tom pravilu.

Rusija možda ionako nema mnogo dodatnog dizela za izvoz. Međunarodna agencija za energiju procijenila je da ublažavanje ruskih ograničenja izvoza vjerojatno neće bitno promijeniti svjetsku ponudu dizela jer su ukrajinski napadi oštetili rafinerije i ograničili rusku proizvodnju (IEA).

Washington je dosad odobrio trgovinu ruskim dizelom, a da nije pokazao ni američkog kupca ni način da se zaobiđe vlastita zabrana uvoza. Pojavi li se teret za SAD, administracija će Kongresu morati objasniti kako se njegova isporuka uklapa u zakon iz 2022., koji je i dalje na snazi.