Sedamnaest članica brani sredstva u proračunu EU-a

Sedamnaest vlada država članica EU-a potpisalo je 2. listopada pismo u kojem traže da „ukupna sredstva za kohezijsku politiku i ZPP ostanu sačuvana” u proračunu Unije za razdoblje 2028.–2034. (POLITICO, EU Today). Šest bogatijih država istodobno traži smanjenje tog proračuna. Oba zahtjeva mogu se ispuniti samo ako se smanji potrošnja za druge namjene ili poveća prihod, a nijedna strana nije rekla tko bi snosio trošak.

Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) podupire dohodak poljoprivrednika. Kohezijska politika financira ulaganja kojima se smanjuje jaz između siromašnijih i bogatijih regija. Potpisnice su zemlje od Španjolske, Italije i Grčke do Poljske, Rumunjske i baltičkih država (EU Today).

Pismo je upućeno irskom premijeru Micheálu Martinu. Njegova vlada vodi pregovore i priprema novu verziju teksta koju će čelnici razmatrati na sastanku 15. i 16. listopada (POLITICO).

U pismu se ne navodi iznos koji treba zaštititi. Prema ANSA-i, autori tvrde da prijedlog Europske komisije već smanjuje sredstva za poljoprivredu i regije kada se uračuna inflacija, iako bi ukupni proračun rastao. Traže da se obrana i konkurentnost financiraju dodatnim novcem, a ne novim rezovima.

Argumenti za manji proračun

Njemačka, Nizozemska, Austrija, Danska, Finska i Švedska iznijele su zajedničko stajalište 27. kolovoza (njemačka vlada). Do kraja rujna tražile su smanjenje proračuna za „nekoliko stotina milijardi eura” (Euronews). Pritisak su vršile i na Martina da pripremi manji nacrt (To Brief).

Komisija predlaže ukupno 1.763,1 milijardu eura u stalnim cijenama iz 2025. godine, dakle bez uračunane očekivane inflacije. U taj iznos uključeno je 149,3 milijarde eura za otplatu duga nastalog financiranjem oporavka nakon pandemije (Istraživačka služba Europskog parlamenta). Novac namijenjen otplati tog duga ne može se istodobno trošiti na poljoprivredu, regije ili obranu.

U zajedničkom stajalištu iz kolovoza šest država traži manji ukupni proračun, ali ne navodi koje bi programe trebalo smanjiti (njemačka vlada). Nisu složne oko toga gdje bi se rezalo. Finski premijer Petteri Orpo potpisao je pismo, ali rekao da Finska ne traži smanjenje poljoprivrednih potpora (Yle).

Koja su sredstva zaštićena, a koja se moraju natjecati

Istituto Affari Internazionali procjenjuje da bi sredstva za poljoprivredu i koheziju zajedno, u stvarnoj vrijednosti, bila oko 14 posto manja nego danas (IAI). Komisija bi oba područja objedinila u jedinstven nacionalni plan za svaku državu (zakonodavni pregled Europskog parlamenta).

U tim bi planovima bila zajamčena dva iznosa. Za manje razvijene regije predviđeno je 218 milijardi eura (Bruegel). Dodatnih 295,7 milijardi eura izdvojilo bi se za potpore dohotku poljoprivrednika (pregled ZPP-a Europskog parlamenta).

Za sve ostalo preostaje fleksibilna omotnica od 235 milijardi eura, iz koje se moraju financirati i migracije te nadzor granica (Bruegel). Pritisak će osjetiti bogatije regije bez unaprijed dodijeljenog iznosa te programi ruralnog razvoja koji nisu obuhvaćeni rezervom za potpore dohotku. Promjene bi pogodile i velika poljoprivredna gospodarstva: potpore veće od 20.000 eura bile bi smanjene, a nijedan poljoprivrednik ne bi mogao primiti više od 100.000 eura godišnje (pregled ZPP-a Europskog parlamenta).

Tko može blokirati dogovor i tko bi platio

Prema članku 312. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, vlade moraju jednoglasno usvojiti proračun, uz suglasnost Europskog parlamenta (EUR-Lex). Svaka strana može blokirati dogovor, ali nijedna ne može nametnuti vlastito rješenje. Predsjedništvo je 22. rujna zatražilo od ministara da navedu ključne programe (irsko predsjedništvo).

Ako dogovor ne bude postignut na vrijeme, na snazi će ostati gornje granice potrošnje iz posljednje godine sadašnjeg financijskog okvira (EUR-Lex). Svaka nova potrošnja za obranu ili konkurentnost tada bi morala stati unutar tih starih granica.

Sedamnaest država predlaže tri načina financiranja većeg proračuna: sporiju otplatu duga za oporavak nakon pandemije, ukidanje povlastica koje umanjuju doprinose nekih bogatijih zemalja te nove prihode EU-a koji ne bi nerazmjerno opterećivali građane s nižim primanjima (ANSA). Svaka bi mogućnost prebacila trošak na drugoga. Sporija otplata prenijela bi ga na buduće proračune EU-a, dok bi ukidanje povlastica povećalo uplate bogatijih zemalja koje ih sada primaju.

Novi prihodi morali bi se prikupiti od poduzeća ili potrošača. Komisija procjenjuje da bi njezini predloženi novi izvori mogli donijeti 58,5 milijardi eura godišnje, no za svaki je potrebno zasebno odobrenje (Europska komisija).

Postoje i druge mogućnosti: vlade bi mogle povećati nacionalne doprinose, smanjiti izdvajanja za druge programe ili se ograničeno zadužiti. Zaštita poljoprivrednih i regionalnih sredstava u manjem proračunu zahtijevala bi rezanje drugih izdataka ili promjenu toga, tko plaća i kada. Nijedna strana nije objasnila kako bi se taj trošak raspodijelio, a sedamnaest država još nije navelo koliki iznos želi zaštititi. Martinov revidirani nacrt bit će prvi tekst u kojemu će se ta razmjena morati izraziti konkretnim iznosima.