Tri tankera pogođena u Hormuzu

Hormuškim tjesnacem prolaze nafta iz Perzijskog zaljeva i katarski plin, važni za Europu. Promet je već pao na malen dio prijeratne razine kada su u utorak, 29. rujna, prema izvješćima, neidentificirani projektili pogodili tri tankera. Upozorenja o napadima objavljena su tek sljedećeg jutra (gCaptain). Ona potvrđuju novu opasnost za tu rutu, ali ne otkrivaju tko je pucao niti pokazuju da je Europi nastao novi trošak.

Što upozorenja potvrđuju

Upozorenja je objavio UK Maritime Trade Operations (UKMTO), britanska služba koja trgovačke brodove upozorava na prijetnje. U srijedu ih je izdala pod brojevima 144-26 do 146-26 (UKMTO 144-26, UKMTO 146-26). Europski mediji prenijeli su vijest u roku od nekoliko sati (Le Figaro).

U jednoj obavijesti navodi se da je pogođen tanker za prijevoz sirove nafte, i to s lijeve strane trupa. Druga opisuje brod koji je pogođen dok je plovio prema Perzijskom zaljevu.

UKMTO-ove obavijesti ne procjenjuju štetu i ne navode što se dogodilo posadama. Iz te šutnje ne treba zaključiti da nema ozlijeđenih: ona samo znači da informacije nisu objavljene. UKMTO se oslanja na izvješća samih brodova da su pogođeni, ali ne navodi vrstu oružja, mjesto s kojeg je ispaljeno ni odgovornu stranu.

Što raniji napadi pokazuju, a što ne

Obje su strane u ratu napadale brodove u tim vodama. Iranska revolucionarna garda ustvrdila je 18. rujna da je pogodila tanker Trend jer je plovio bez dopuštenja (AP). Reuters je 6. rujna izvijestio da su američke snage napale iranske tankere provodeći blokadu iranskih luka (Reuters).

Ti incidenti pokazuju da je tjesnac ratno područje, ali ne govore tko je pogodio ova tri broda. Za to bi bili potrebni fizički dokazi, primjerice pronađeni dijelovi projektila, radarski zapisi ili pregledi koje provedu države u kojima su brodovi registrirani. Takvi dokazi nisu objavljeni.

Pregovori Washingtona i Teherana, koji bi mogli smanjiti pritisak na plovidbu tjesnacem, nisu doveli do dogovora (To Brief).

Kako je Europa izložena

Brodovi još prolaze tjesnacem, ali ih je vrlo malo. Prema podacima tvrtke Windward koje je naveo Argus, na dan napada zabilježeno je 17 prolazaka, u usporedbi s oko 135 dnevno prije rata (Argus).

Vlade ne odlučuju hoće li brod isploviti. O tome odlučuju zapovjednik broda i brodar, a osiguravatelji određuju cijenu osiguranja putovanja. Upozorenje UKMTO-a utječe na te odluke, ali ih ne donosi umjesto njih.

Europa posljedice osjeća preko energetskih tržišta. Prije rata Hormuškim tjesnacem prolazilo je oko 20 milijuna barela nafte dnevno, približno petina svjetske potrošnje, prema američkoj Upravi za energetske informacije (EIA). Katarski ukapljeni prirodni plin (LNG), ohlađen do tekućeg stanja kako bi se mogao prevoziti tankerima, nema plinovodnu rutu koja zaobilazi tjesnac.

Italija pokazuje što to znači u praksi. Energetska tvrtka Edison od početka rata ostala je bez 35 pošiljki katarskog LNG-a, a očekivala je da će do početka prosinca propustiti još šest, izvijestio je 28. rujna, dan prije napada, stručni list Staffetta Quotidiana (Staffetta Quotidiana).

Izvješća o napadima dodaju novu opasnost na ruti koju Europa već teško koristi. Zasad ne pokazuju dodatni trošak. Nije objavljena cijena osiguranja, cijena goriva ni broj isporuka prema kojima bi se učinak ovih napada mogao odvojiti od gubitaka koje je rat već prouzročio. Tko je odgovoran, ostat će nepoznato dok istražitelji ili države u kojima su brodovi registrirani ne objave fizičke dokaze.