Trump odbio plan za Hormuz; Europa gubi plin

Donald Trump odbio je iransku ponudu za ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca, što je javno objavio 26. rujna 2026. (Reuters). Iran je tražio da Washington najprije ublaži pritisak, a zatim bi dopustio nastavak plovidbe. Dok se dvije strane ne približavaju dogovoru, europski kupci katarskog plina ostaju bez pošiljki koje ne mogu nadoknaditi pregovorima.

Što je Iran ponudio i zašto je zapelo

U Ujedinjenim narodima 25. rujna iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi predložio je da Washington prvi djeluje tijekom četiri ili pet dana, da Iran šestoga dana ponovno otvori tjesnac, a da sedmoga počnu pregovori o rješenju (zapisnik UN-a, Al Jazeera). Pitanja nuklearnog programa trebala su doći na red u kasnijim pregovorima; Iran ih nije postavio kao uvjet za otvaranje tjesnaca.

Prvi je uvjet bilo ukidanje američke pomorske blokade, koja zaustavlja brodove što koriste iranske luke (Politico). Iran je tražio i ublažavanje ograničenja na izvoz nafte te oslobađanje zamrznutih sredstava. Zatražio je i prekid borbi u cijeloj regiji, uključujući Libanon.

Zapelo je na redoslijedu poteza. Blokada pogađa iransku trgovinu, dok su brodovi drugih država izloženi napadima u tjesnacu; samo ukidanje blokade ne bi zaustavilo te napade. Od Washingtona se tražilo da se odrekne glavnog sredstva pritiska na Teheran prije nego što bi se moglo provjeriti jesu li brodovi sigurni.

Libanon stvara dodatnu poteškoću. Prekid vatre ondje djelomice ovisi o Izraelu, na koji Washington može vršiti pritisak, ali ga ne može obvezati na dogovor. Trump nije rekao koji je uvjet srušio pregovore. U intervjuu vođenom 28. rujna, a objavljenom 1. listopada 2026., ponovio je da ponuda „nije dovoljno dobra” (TIME).

Poruke i dalje prolaze preko Katara, a iranski su dužnosnici 30. rujna rekli da je Araghchi izvijestio predsjednika Masouda Pezeshkiana o odgovoru SAD-a (Politico). Nijedna strana taj odgovor nije objavila. Pregovori se nastavljaju, ali nema naznaka da je Iranov predloženi redoslijed poteza zaživio.

Zašto dodatni ratni brodovi ne vraćaju tankere

Skupina nosača zrakoplova USS Theodore Roosevelt isplovila je iz San Diega 27. rujna 2026. u sklopu novog američkog raspoređivanja snaga u regiji (AP). Do Arapskog mora vjerojatno će joj trebati dva ili tri tjedna (Al-Monitor). Ondje može štititi pojedine brodove i odvratiti neke napade, ali ne može presresti svaki projektil, natjerati osiguravatelja da pokrije plovidbu ni zapovjediti kapetanu da isplovi.

O tome hoće li brodovi ploviti odlučuju osiguravatelji i kapetani, a većina ih se zasad kloni tjesnaca. Prema podacima Windwarda, 29. rujna kroz tjesnac je prošlo 17 brodova, u usporedbi s približno 135 dnevno prije rata (Argus). Istoga je dana UK Maritime Trade Operations, centar britanske mornarice za sigurnost pomorskog prometa, upozorio da su neidentificirani projektili pogodili plovila, ne navodeći tko ih je ispalio (gCaptain). O napadima na tankere pisali smo ranije ovoga tjedna (To Brief).

Tko u Europi snosi trošak

QatarEnergy produljio je do prosinca primjenu više sile, ugovorne odredbe koja tvrtku oslobađa obveza zbog događaja izvan njezine kontrole (Corriere). Slučaj talijanskog Edisona pokazuje što to znači za kupce: ostao je bez 35 pošiljki, odnosno oko 4,6 milijardi kubičnih metara plina, a zamjenu je pronašao za tek približno polovicu (Corriere). Zasad je riječ o gubitku u opskrbi; to još ne znači da će se potrošnja plina ograničavati.

Europske vlade mogu poduprijeti poziv na otvaranje tjesnaca, ali ne raspolažu ključnim polugama. Njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul podržao je poziv približno 80 država da se Hormuz potpuno otvori (Handelsblatt). Zajednička izjava može pojačati pritisak, ali ne može razriješiti zastoj. Europa ne upravlja blokadom koju Iran želi ukinuti niti može zajamčiti siguran prolaz brodovima koji su joj potrebni.

Pritom treba uzeti u obzir da puni pisani tekst iranskog prijedloga nije objavljen, pa se pojedinosti mogu razlikovati od verzije koju je Araghchi iznio u javnosti. Prema dosad dostupnim informacijama, Washington je odbio javno predstavljeni iranski redoslijed poteza, a nijedan dogovor nije vratio redoviti promet kroz tjesnac. Edison i dalje traži zamjenski plin, dok se približava zima. Dok se SAD i Iran ne dogovore o uvjetima kojima mogu vjerovati osiguravatelji i posade, Europa će snositi posljedice krize u tjesnacu koji nema moć otvoriti.