Trump odbio plan, spor oko Hormuza traje

Donald Trump rekao je 26. rujna da je odbio iranski prijedlog za prekid rata i ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca. „Dali su prijedlog, ali sam ga odbio”, rekao je novinarima u Bijeloj kući (NBC News, Reuters). Plan je predviđao da Washington prvi poduzme potez. Sada nema dogovorenog puta naprijed ni javnog američkog protuprijedloga, pa je važan plovni put za naftne tankere i brodove s ukapljenim prirodnim plinom iz Zaljeva, uključujući katarske, i dalje sporan.

Prije Trumpove izjave, vijest o odbijanju temeljila se na navodima neimenovanih američkih dužnosnika, a Teheran je poručio da još čeka službeni odgovor (Reuters). Trump je sada osobno potvrdio odluku, ali nije rekao koju je odredbu odbio. U našem ranijem tekstu iznijeli smo iranske uvjete (To Brief).

Što je Iran ponudio i kojim redom

Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi rekao je 25. rujna u Ujedinjenim narodima da je Teheran preko katarskog posrednika Washingtonu poslao sedmodnevni plan (transkript UN-a). Rok bi počeo teći tek nakon što bi ga SAD prihvatio.

Araghchi je zatim opisao strogo utvrđen slijed. Washington bi djelovao tijekom prva četiri ili pet dana, Iran bi šestog dana ponovno otvorio prolaz, a sedmog bi počeli pregovori o konačnom rješenju (Al Jazeera).

Prema dostupnim izvještajima, američki bi koraci uključivali ukidanje pomorske blokade iranskih luka i ublažavanje ograničenja iranskog izvoza nafte. Plan je predviđao i prekid borbi koji bi obuhvatio i Libanon (AP). Cijeli pisani plan nije objavljen.

Ponuda je povezivala dvije različite blokade. Američka blokada sprječava brodove da stignu do iranskih luka, dok iranske prijetnje ugrožavaju prolaz kroz širi tjesnac i za sve ostale. Ukidanje jedne ne uklanja drugu, pa je redoslijed poteza toliko važan.

Zašto je redoslijed glavna prepreka

Prema objavljenim izvještajima, plan traži od Washingtona da ublaži pritisak na iransko gospodarstvo prije nego što Iran ponovno otvori prolaz. To bi bio početni ustupak, ali ne i odricanje SAD-a od svih sredstava pritiska; Washington bi ipak morao prvi popustiti i osloniti se na povjerenje.

U opisu plana ostaju još dvije nejasnoće. Prekid vatre u Libanonu ovisi o Izraelu: Washington može na njega vršiti pritisak, ali ne može jamčiti da će pristati. Objavljeni izvještaji ne objašnjavaju ni kako bi strane provjeravale provode li jedna drugoj dogovorene korake, premda bi neobjavljeni cijeli tekst mogao sadržavati takve pojedinosti. Trump nije naveo ništa od toga kao razlog odbijanja, pa to ne treba tumačiti kao njegovo obrazloženje.

Europa snosi rizik, ali ne sudjeluje u odlučivanju

Prije sukoba Hormuškim tjesnacem prolazilo je oko 20 milijuna barela nafte dnevno, približno petina svjetske potrošnje, a tjesnac je bio ključan i za prijevoz ukapljenog prirodnog plina iz Perzijskog zaljeva (EIA). Dana 25. rujna zabilježeno je da je tjesnac prešlo samo devet brodova, dok je prije sukoba uobičajeno prolazilo oko 125 velikih brodova na dan (Cyprus Mail). Danski Maersk već je uveo dodatnu naknadu od 1.000 dolara za svaki kontejner na brodovima koji prolaze tjesnacem, radi pokrića osiguranja i rizika za posadu (SeaNews).

Na tržištu plina već se počelo računati na dogovor. Nizozemski TTF, referentni ugovor za europsko tržište, u petak je zaključio trgovanje na 75,025 eura po megavatsatu, nakon što je tjedan prije cijena bila iznad 80 eura, a Argus je pad povezao s iranskom ponudom (Argus). Tržišta su u subotu bila zatvorena kad je Trump objavio da odbija prijedlog, pa učinak njegove odluke na cijene još nije izmjeren.

Europske su vlade pokušale utjecati gdje su mogle. Njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul podržao je 24. rujna poziv 80 država da se Hormuški tjesnac u cijelosti ponovno otvori (Handelsblatt). Taj apel pokazuje što želi široka koalicija država, ali ne može natjerati Washington da ukine blokadu ni Teheran da odustane od prijetnji: nijedna od tih poluga nije u europskim rukama.

Cijena plina u petak dijelom je odražavala nadu u dogovor koji Europa nije mogla ni potpisati ni spriječiti. Washington je sada odbio prijedlog koji je tražio da prvi djeluje, a europske vlade ne mogu prisiliti ni jednu stranu da ponovno otvori prolaz. Ostaje jedna nepoznanica: cijeli plan nije objavljen, a Trump nije rekao koju mu se odredbu protivio. Dok Washington ne navede taj uvjet ili ne iznese vlastiti prijedlog, Europa ne može znati, je li neslaganje oko redoslijeda poteza ili samog sadržaja plana.