Turska uvlači parkove u morski spor

Dvije predsjedničke uredbe objavljene u subotu proglašavaju velike morske površine u blizini grčkih otoka turskim nacionalnim parkovima. Morski park prema međunarodnom pravu ne stvara suverenitet. Važno je pitanje hoće li Ankara kroz pravila parka, dozvole i nadzor pokušati uspostaviti stvarnu kontrolu prije nego što se uopće riješi pitanje morske granice.

Dva parka, dvije točke pritiska

Predsjednik Recep Tayyip Erdogan potpisao je uredbe o osnivanju dvaju morskih nacionalnih parkova. Prvi, Morski nacionalni park Fethiye-Kaş, nalazi se između jugozapadne turske obale i voda u blizini grčkih otoka Kastellorizo i Rodos. Drugi, Morski nacionalni park Sjeverni Egej, obuhvaća približno 1.742 km² uz tursku obalu nedaleko od Lemnosa i Samotrake (BloombergHT, Harita Haber).

Obje su uredbe objavljene u turskom Službenom listu 16. kolovoza, s koordinatnim prilozima i kartama granica (Hürriyet). Riječ je o formalnim pravnim aktima, a ne o političkim priopćenjima. Oni dodjeljuju domaći status zaštite, iscrtavaju granice i otvaraju prostor za izdavanje dozvola, ophodnje i ograničenja. To je uobičajeno ondje gdje država ima nadležnost. Spor počinje na pitanju gdje ta nadležnost prestaje.

Grčka tvrdi da se parkovi protežu izvan turskih teritorijalnih voda, odnosno pojasa mora nad kojim obalna država ima suverenitet, najčešće do 12 nautičkih milja, te ulaze u područja u kojima Grčka polaže prava na epikontinentalni pojas, morsko dno i njegove resurse. Grčko ministarstvo vanjskih poslova ocijenilo je uredbe nezakonitima i poručilo da one „ne stvaraju svršen čin” (Kathimerini, ProtoThema).

Tursko stajalište, preneseno preko poluslužbenih medija, a ne kroz potvrđeno priopćenje ministarstva vanjskih poslova, prikazuje parkove kao zaštitu turskih pomorskih prava (Daily Sabah).

Kartografska logika

Geografija parkova slijedi poznatu tursku argumentaciju: grčki otoci blizu turske obale, prema Ankari, trebali bi stvarati malu ili nikakvu vlastitu morsku zonu. Na jugu, koridor Fethiye-Kaş odražava istu logiku kao i tursko-libijski pomorski sporazum iz 2019., kojim su Ankara i Tripoli povukli svoje zahtjeve preko voda za koje Grčka tvrdi da ih oblikuju i njezini otoci. Atena je već kroz tri kruga grčko-libijskih razgovora pokušavala neutralizirati taj sporazum (To Brief). Na sjeveru, postavljanje turske administrativne zone između Lemnosa i Samotrake znači zahtjev za upravljanjem vodama koje Grčka smatra svojim epikontinentalnim pojasom ili otvorenim morem (Kathimerini).

Točne koordinate iz priloga zasad nisu neovisno ucrtane, pa se ne može potvrditi precizno preklapanje. Šira je slika ipak dovoljno jasna: oba se parka nalaze ondje gdje se sudaraju grčki i turski zahtjevi.

Prava na epikontinentalni pojas ne ovise o tome tko je posljednji nacrtao kartu. Međunarodni sud pravde u presudi o Sjevernomorskom epikontinentalnom pojasu utvrdio je da ta prava postoje automatski, na temelju obale države, a ne zbog kasnijih upravnih akata (ICJ). Turska nije stranka UNCLOS-a, Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, ali se velik dio njezinih temeljnih načela smatra obvezujućim običajnim međunarodnim pravom (UNCLOS). Oznaka zaštite prirode ne može poništiti taj okvir. Morski park može uređivati ribolov i tražiti dozvole ondje gdje država već ima nadležnost. Ne može stvoriti nadležnost ondje gdje je nema.

Grčka sama, Europa tiha

Do trenutka objave nijedna druga vlada Europske unije nije javno reagirala na uredbe. Najbliži neizravni signal dolazi iz Francuske: Le Figaro i Opex360 izvijestili su ovoga mjeseca o porastu turskih povreda grčkog zračnog prostora dronovima i zrakoplovima, smještajući parkove u širi obrazac pritiska u Egeju (Le Figaro, Opex360).

Ta šutnja nije sporedna. Parkovi zadiru u područje epikontinentalnog pojasa na koji pravo polaže država članica EU-a i dodiruju vanjsku pomorsku granicu Unije. Atena najavljuje da će pitanje otvoriti na razini EU-a i NATO-a. No ni jedan ni drugi forum ne određuju morske granice. Europska unija može dati političku potporu i pojačati diplomatski pritisak. NATO može upravljati napetostima između saveznica. Nitko od njih ne može povući crtu na karti.

Pravi test nadležnosti doći će kada Turska počne postupati prema uredbama. Ako Ankara počne izdavati dozvole, slati ophodnje ili tražiti odobrenja od plovila u vodama koje prema međunarodnom pravu nisu pod turskom kontrolom, parkovi prestaju biti oznaka zaštite prirode i postaju režim kojem se brodovi i službenici moraju pokoravati. Grčka zasad taj potez prikazuje kao pitanje europske granice. Ostatak Europe dopušta da ostane grčko-turski spor.