Vojni pristup SAD-a Grenlandu čeka odobrenje

Washington ima potpisan sporazum koji bi SAD-u omogućio širok vojni pristup Grenlandu, no taj pristup još nije uspostavljen. Sporazum koji su Danska, Grenland i Sjedinjene Američke Države potpisali u New Yorku 22. rujna omogućio bi američkim vojnim zrakoplovima prelijetanje i slijetanje bilo gdje na otoku, a državnim plovilima SAD-a plovidbu ispod grenlandskih teritorijalnih voda (potpisani tekst sporazuma). Stupa na snagu tek nakon što ga odobre parlamenti u Kopenhagenu i Nuuku. Lokacije novih područja koja sporazum predviđa još nisu ucrtane na kartu.

Što bi Washington dobio

Riječ je o stalnim pravima pristupa. Kad sporazum stupi na snagu, za svaki let, slijetanje ili plovidbu neće biti potrebna nova odluka трiju vlada (tekst sporazuma koji je objavila Bijela kuća).

Time se mijenja prostor u kojem američke snage mogu djelovati. Sporazum iz 1951. već je SAD-u davao široka prava, ali samo unutar dogovorenih obrambenih područja, zona namijenjenih uporabi američke vojske (sporazum iz 1951.). Norveška analiza sporazuma odredbu po odredbu zaključuje da su pravo kretanja po cijelom otoku i izričit pristup pod morem stvarno proširenje ovlasti izvan tih zona (Samfunn og politikk). ABC News bio je oprezniji i upozorio da nove odredbe možda ne nadilaze sve povlastice iz starog sporazuma (ABC News).

Washington sporazum opisuje šire nego što to njegov tekst podupire. Donald Trump govorio je o trajnoj kontroli, a priopćenje Bijele kuće tvrdilo je da sporazum trajno osigurava kontrolu nad američkim sigurnosnim interesima (priopćenje Bijele kuće). Potpisani tekst, međutim, potvrđuje danski suverenitet i priznaje Grenlanđane kao narod s pravom na samoodređenje (potpisani tekst sporazuma). Berlin je podržao takvo tumačenje. Kancelar Friedrich Merz pozdravio je dogovor postignut suglasnošću i u skladu s međunarodnim pravom (izjava njemačkog kancelara).

Područja bez ucrtane karte

Sporazum omogućuje SAD-u da proširi postojeću bazu Pituffik Space Base. Predviđa i Narsarsuaq, nekadašnju američku zrakoplovnu bazu na jugu, te Mestersvig na istočnoj obali (potpisani tekst sporazuma). U našem prvom izvještaju te smo lokacije nazvali bazama (To Brief). Sporazum ih određuje kao obrambena područja, istu vrstu zona kakvu je predviđao i stari pakt. Reuters u tekstu nije pronašao podatke o broju vojnika ni rokove, pa tek treba dogovoriti veličinu i uređenje tih područja te datum njihova otvaranja (Reutersovo objašnjenje).

O svakom dodatnom području odlučivat će zajednički odbor triju vlada. Ako se odbor ne usuglasi u roku od 90 dana, pitanje se prosljeđuje zamjenicima ministara, a zatim ministrima (tekst sporazuma koji je objavila Bijela kuća). U tekstu ne piše što se događa ako se ni ministri ne usuglase.

Grenland dobiva i određeni lokalni udio. Njemački mediji istaknuli su prednost za grenlandske tvrtke pri sklapanju građevinskih ugovora (Der Spiegel). Sporazum ne određuje vrijednost ugovora niti jamči ijedno radno mjesto.

Što današnje vlade mogu obećati

Sporazum stupa na snagu tek kad diplomatska nota obavijesti Washington da su Danska i Grenland dovršili parlamentarne postupke odobravanja. To znači da ga moraju odobriti Folketing, danski parlament, i Inatsisartut, grenlandski parlament (potpisani tekst sporazuma, Reutersovo objašnjenje). Takva nota zasad nije objavljena.

Sporazum nastoji obvezati i Grenland koji bi tek postao neovisna država. Ako se to dogodi, danske i grenlandske vlade moraju osigurati da nova država ostane članica NATO-a (potpisani tekst sporazuma). Moraju se pobrinuti i da preuzme danske obveze iz sporazuma.

Te obveze ne mogu u cijelosti jamčiti. Zakon o samoupravi Grenlanda iz 2009. prepušta odluku o neovisnosti samim Grenlanđanima (Zakon o samoupravi). Ako bi neovisni Grenland morao pristupiti NATO-u kao nova članica, prema 10. članku osnivačkog ugovora Saveza za to bi bila potrebna suglasnost svih postojećih članica (Sjevernoatlantski ugovor). Tako svaka europska članica NATO-a dobiva pravo odlučivanja o obvezi koju su potpisale tri druge vlade.

Potpisom je dogovoren tekst sporazuma, ali pravo pristupa i dalje ovisi o odobrenju dvaju parlamenata. Kad stupi na snagu, sporazum neće imati rok trajanja, a svaka izmjena zahtijevat će suglasnost svih triju strana, uključujući Washington (potpisani tekst sporazuma). Predstojeća glasovanja u Folketingu i Inatsisartutu posljednje su zasad poznate prilike da se novi uvjeti zaustave prije stupanja na snagu. Prije glasovanja danske i grenlandske vlade svojim zastupnicima trebaju jasno odgovoriti gdje će prolaziti granice novih obrambenih područja i što će se dogoditi ako se ministri ne usuglase o budućim lokacijama.